Zimsko računanje vremena nije samo pomicanje kazaljki – to je globalna tema koja otvara pitanja o zdravlju, produktivnosti i društvenim navikama. I dok Europa još traži konsenzus, znanstvenici sve glasnije upozoravaju na posljedice.
U noći sa subote na nedjelju, pomicanjem sata s 3 na 2, Hrvatska prelazi na zimsko računanje vremena. Osim što se mijenja obračun električne energije – viša tarifa vrijedi od 7 do 21 sat – ova promjena ima i šire implikacije.
Globalna (ne)sinkronizacija
Iako je Europska unija još 2018. predložila ukidanje sezonskog pomicanja sata, dogovor među državama članicama još nije postignut. Neke zemlje, poput Islanda i Rusije, već su odustale od promjena vremena, dok SAD razmatra trajno uvođenje ljetnog vremena. Ova raznolikost stvara izazove u međunarodnom prometu, poslovanju i digitalnoj koordinaciji.
Psihološki i zdravstveni učinci
Brojna istraživanja ukazuju na to da pomicanje sata – osobito u proljeće – može imati negativan utjecaj na zdravlje. Poremećaji sna, povećan rizik od srčanih udara, smanjena koncentracija i porast prometnih nesreća samo su neki od zabilježenih efekata. Iako se zimsko računanje vremena često doživljava kao „dobitak“ jednog sata sna, promjena ritma može poremetiti cirkadijalni sustav, osobito kod djece, starijih osoba i onih s kroničnim bolestima.
Terapije svjetlom
Zimsko vrijeme donosi raniji mrak, što utječe na razinu serotonina i raspoloženje. U nordijskim zemljama, gdje su dani zimi izrazito kratki, koristi se terapija svjetlom kako bi se ublažili simptomi sezonske depresije. U Hrvatskoj, iako dani nisu toliko kratki, mnogi osjećaju pad energije i motivacije – što otvara prostor za javnozdravstvene kampanje i edukaciju o važnosti dnevne svjetlosti, tjelesne aktivnosti i rutine.
Vrijeme kao društveni konstrukt
Zanimljivo je da je koncept ljetnog i zimskog računanja vremena uveden prvenstveno radi uštede energije – no u eri LED rasvjete i fleksibilnog radnog vremena, ta računica sve više gubi smisao. Umjesto toga, sve se češće postavlja pitanje: kako vrijeme koje kolektivno „dogovaramo“ utječe na našu svakodnevicu, zdravlje i međuljudske odnose?
