Kroz park pun starina do obale okupane suncem, Osijek je ove subote pokazao svoj najopušteniji ritam
Proljeće je u Osijek stiglo prije kalendara, a ova subota pokazala je sve ono zbog čega grad u takvim danima najljepše živi. Sunce i toplina izveli su ljude na ulice, a grad je u jednom jutru dobio onu živu, laganu energiju koja se pojavi samo kad sve prodiše punim plućima.
Ako subotom krenete od tržnice prema Parku kralja Držislava, naići ćete na prizor koji je postao mali gradski ritual. Samo nekoliko koraka od glavne tržnice, gdje se u dugoj koloni čekala besplatna podjela sjemena rajčice, Park kralja Držislava ponudio je potpuno drugačiji prizor
Šarena škrinja uspomena na Sajmu antikviteta
Sajam antikviteta bio je jednako živ, ali u svom prepoznatljivom ritmu — miris langošica miješao se s mirisom domaćih kolača, a štandovi s medom, bučinim uljem, lješnjacima i rukotvorinama privlačili su ljude koji su se zaustavljali, kušali i raspitivali se.
Mladi proizvođač ovčjeg sira iz Baranje bio je posebno zadovoljan današnjom prodajom. Objasnio nam je kako iza proizvodnje stoji cijela obitelj i oko 150 ovaca koje svakodnevno traže brigu i rad. Kvaliteta se osjetila već na prvi pogled, pa je njegov štand cijelo jutro privlačio znatiželjnike i ljubitelje domaćih proizvoda.
Malo dalje, štand s raznim vrstama meda privlačio je jednaku pozornost. Vlasnica je, baš poput mladića sa sirom, strpljivo objašnjavala razlike između bagremovog, cvjetnog, lipovog i šumskog meda, s onom toplinom koju imaju samo ljudi koji svoj posao žive.
Šetajući između starih alata, emajliranih lonaca, gramofonskih ploča i požutjelih knjiga, svatko je mogao pronaći nešto što ga vraća u neko drugo vrijeme.
Filmski prizor iz 1956.
U toj šarenoj gužvi posebno se isticao krem Citroën Traction Avant iz 1956., parkiran kao da je upravo stigao iz starog noir filma. Automobil je privlačio poglede svih generacija — djeca su ga gledala kao igračku u prirodnoj veličini, odrasli kao komad povijesti, a stariji kao podsjetnik na neka sporija, elegantnija vremena.
“To nije replika, nije kopija, nego originalni oldtimer, automobil koji je u svoje vrijeme bio simbol napretka, ali i simbol podzemlja. Bio je to auto revolucije, ali i auto gangstera, mafijaša, filmskih negativaca i holivudske elite,” objašnjavala je vlasnica Ivana Vilajtović, strpljivo odgovarajući na pitanja znatiželjnika. Dodala je kako je automobil dio njihove šire priče — priče o oldtimer kulturi koju žele vratiti u fokus.
Govoreći o vožnjama koje organiziraju, o vjenčanjima, rođendanima, tematskim zabavama, turističkim vožnjama i scenografijama, istaknula je da sve rade s istom željom: okupiti vlasnike starih limenih ljubimaca i ojačati oldtimersku scenu Slavonije i Baranje, posebice Osijeka.
Završni subotnji kadar u bajti na Kopiki
Kako je dan odmicao, šarena gužva sajma polako se pretočila u drugačiji ritam grada. Samo nekoliko minuta dalje, na lijevoj obali, sve je bilo potpuno drugačije.
Bajta je danas bila sve ono što Osječani vole: puna, glasna, opuštena, sunčana. Ljudi su sjedili na bačvama, na zidiću, na ležaljkama, psi su njuškali oko terasa, djeca trčkarala, a glazba se lagano miješala s rijekom. Jedini mali kafić koji svakodnevno radi na toj strani obale ponovno je dokazao da je više od kafića — to je mjesto gdje se dolazi usporiti, udahnuti i vidjeti poznata lica, to je ritual.
Netko je čitao na ležaljci, netko pio kavu, netko pivo, netko samo gledao vodu. Sve je izgledalo kao savršen završetak dana u kojem je Osijek, nakon dugo vremena, ponovno živio punim plućima.
Foto: portos.hr
