Osebujna, prepoznatljiva i svoja. Kratko bi se mogla opisati dugogodišnja osječka novinarka Danijela Mikola. Nagrađivana i koautorica četiri knjige, okušala se u još jednoj ulozi, simboličnog matičara. U novi svijet iskoračila je prije dvije godine i startala kao poduzetnica. U razgovoru za PortOS otkriva tko ju najčešće angažira, pomaže li joj novinarsko iskustvo i koliko.
Kako je novinarki kao simboličnoj matičarki?
Pa zapravo vrlo ugodno! Novinari su u pravilu naglašeni ekstroverti, vole svašta znati, baviti se ljudima, otkrivati njihove tajne, priče i sudbine, dobro znaju emocije prenijeti na papir.. Isto tako su javno izloženi i u pravilu nemaju problem s javnim nastupom. Sve to su nekakve predispozicije za dobrog simboličnog matičara. S tim da kao lažni matičar još moraš biti i ugodan, nenametljiv, simpatičan i drag, a što često novinari baš i nisu… haha
Ima li posla?
Poslom simboličnog matičara bavim se dvije godine i mogu reći da sam veoma brzo stekla povjerenje velikog broja pratitelja ili publike s društvenih mreža, poglavito mladenaca koji su zainteresirani za takav vid vjenčanja, pa neću biti pretenciozna, ako kažem da posla ima.
Koliko ti novinarsko iskustvo pomaže kao simboličnom matičaru?
Naravno da pomaže puno. Novinari u karijeri razviju razne vještine upoznavanja ljudi kroz njihove reakcije, akcije, riječi, isto tako nauče i izvući iz ljudi svakakve misli i emocije. Samim time mi je posao simboličnog matičara olakšan jer veoma brzo upoznam par koji me angažira da im napišem ljubavlju i romantikom nadahnut, kreativan, zabavan, nježan, nekada i smiješan govor za vjenčanje. Osjetim njihovu energiju, prepoznajem poglede i dodire, snagu riječi koje mi govore.Vještina pisanja također je ooogrooomnaa prednost, posebice kreativnog pisanja, jer mladenci žele čuti svoju ljubavnu priču ispričanu autentično, prepoznatljivo, a kao novinar to činim vrlo lako. Posebice vole moju neposrednost i iskrenost pa se u kratkom roku povežemo i na malo višoj razini od klijent-matičar.
Kako bi definirala simboličnog matičara?
Prvo treba reći da vjenčanje kojega vodi simbolični matičar nema zakonsku snagu. Simbolični matičar je osoba koja glumi pravog matičara i mladenci moraju otići, bilo koji dan, s kumovima u Matični ured, vjenčati se pred pravim matičarem te dobiti Vjenčani list. To, doduše, mogu učiniti i puno prije svadbene svečanosti (što je često slučaj) ili, pak, poslije svatova, jer im iz nekog razloga tako odgovara.
U svakom slučaju, simbolični matičar ne može zakonski vjenčati par.
Simboličnog matičara angažirate onda kada želite drugačije, moderno, emotivnije, zabavnije vjenčanje; obred kojega će svi zapamtiti.
U početku ni sama nisam bila svjesna koliko simbolični matičar može promijeniti tijek i dojam nečijeg vjenčanja. Pristupala sam tome kao zabavi za sebe i za mladence i njihove goste. S vremenom sam otkrila koliko zapravo jako djeluju na sve njih riječi koje tijekom ceremonije izgovorim i da to što radim nije nimalo bezazleno i nevažno.
Da, ja njima izgovorim i sve ono što im izgovara i pravi matičar u Matičnom uredu, ali u onom neformalnom, personaliziranom, njima kreiranom dijelu govora, dolazi do određene magije. Je li zbog onoga što oni zapravo ne znaju što ću im izgovoriti (jer im ne pokažem govor prije vjenčanja) ili stoga što ih u govoru odvedem u sve one lijepe uspomene, slike, događaje koje su prolazili razvijajući se kao par, dogodi se emocija koju ne mogu sakriti na licima.
Kako sve dožive mladenci, a kako ti proživljavaš njihov emotivan trenutak?
Oduševe se, rasplaču, raznježe, smiju se.. isto to prožive i njihovi roditelji, kumovi, gosti.. Evo, i sad se ježim kad se prisjetim svih tih ceremonija kojima sam ih ganula do suza. I kažu mi to. I naravno da mi je drago. Jer svaki taj govor za njih pišem s puno obzira…
A najviše volim što me svim tim svojim ljubavnim pričama i proživljenim emocijama baš napune pozitivom i zato u tom poslu nema baš ni jedna trunčica ničega lošeg i negativnog.
Možeš li opisati radni dan simboličnog matičara?
Pa to zapravo nije jedan dan. Ima tu više dana posla, a sve počinje prvim kontaktom koji ostvarim s mladencima. Uvijek mi bude zanimljivo kada me prvi kontaktiraju mladoženje, jer svi bismo očekivali da će za simboličnim matičarem i romantičnom ceremonijom prije ‘posegnuti’ mladenka.
Mladoženje budu isto iskreno ugodno iznenađeni svime što simbolični matičar može učiniti na njihovom vjenčanju. Uglavnom, nastojim se s mladencima upoznati osobno, mjesec-dva prije vjenčanja. Provedemo neko vrijeme zajedno na kavi, druženju, ili u video pozivu, kako bih čula što žele na ceremoniji, što očekuju i što im ja mogu sve ponuditi. Potom dogovorimo detalje. Kroz taj susret ih nastojim malo bolje upoznati i doći do što je više moguće detalja o njima i njihovoj vezi. Do vjenčanja se čujemo još par puta po potrebi.
Potom pišem govor za njih, za kumove, ako to žele; a pišem im i međusobne zavjete, ako ih žele izgovoriti jedno drugome. Neki ih požele sami sastaviti, što mi je super, a najviše volim kad si zavjete izgovaraju iz glave.
Kreiram im i Vjenčani list kojega potpisuju na ceremoniji, a razmjenjuju i prstenje.
Na dan vjenčanja vodim računa da sve teče kako treba. Zapravo je nekada najzahtjevniji ili najnaporniji put do mjesta gdje je vjenčanje, jer radim na području cijele Hrvatske.
Što budući mladenci traže od simboličnog matičara?
Pa, najčešće ne znaju što sve simbolični matičar može ponuditi, jer je to još novost kod nas u Hrvatskoj, i onda vole saznati sve svoje opcije. Uglavnom žele da im govor za vjenčanje ne bude ‘uštogljen i suhoparan’, nego žele romantičnu, zabavnu, opuštenu ceremoniju u kojoj ću ispričati njihovu priču. Neki traže da u govor stavim zahvale roditeljima, neki žele da ceremonija sadrži poneki vjerski ili simbolični ritual, neke iznenadim svojim idejama. Prednost vjenčanja koje vodi simbolični matičar i jeste u tome da ono može biti u potpunosti personalizirano.
Tko te najviše angažira?
Često su to osobe koje su već ranije bile u brakovima i sada, kada ulaze u novi, žele ceremoniju koja neće biti tek formalnost, nego će imati određenu ljepotu, dostojanstvo, romantiku i sve ono što jedna ceremonija vjenčanja već može donijeti. Često su to i osobe koje se iz raznih razloga ne mogu ili ne žele vjenčati u crkvi, a vjenčanje u Matičnom uredu im naprosto nije lijepo ni romantično. Razlog zbog kojega su mladenci zapravo i osmislili ulogu simboličnog matičara je i taj što izlazak pravog matičara na lokaciju vjenčanja košta negdje i preko 2000 eura, što je zapravo ogroman novac. Stoga je logičnije platiti simboličnog matičara daleko manje i na lokaciji imati vjenčanje iz ‘filmova’. Simbolične matičare vole i mladenci koji dolaze iz drugih zemalja vjenčati se u Hrvatsku, jer su već sklopili formalni brak u toj zemlji gdje žive, a ovdje dolaze napraviti veselje za svoje goste.
Angažirali su me i na obnovi zavjeta za 50 godina braka.
Jesu li te nekada ganuli do suza ili nasmijali?
Oh, naravno! Zapravo gotovo svaki puta plačem kada si govore zavjete jer to je tako nešto intimno, nježno, iskreno, da naprosto ne možeš ne odreagirati. Plačem čak i kada sam im ja napisala zavjete! Haha.. Ove godine sam imala vjenčanje na kojemu je mladoženja svoju odabranicu dočekao pjevajući nježnu pjesmu pred svim gostima dok mu je ona prilazila u pratnji oca, prekrasna u vjenčanici. Kako da ne plačeš na to. A znaš što ih sve čeka u životu… haha.. Smijeha ima na baš svakoj ceremoniji.
A, koliko dugo si u novinarstvu?
Paaa, evo, mašala, od 1992. godine. Uglavnom se bavim ljudskim sudbinama, neobičnim pričama.
Knjige, nagrada, Amerika…
Zapravo sam u koautorstvu napisala 4 knjige! Prva je izašla još 1997. godine i dokumentarna je knjiga o prvom hrvatskom spaljenom selu Ćelije., Tako se i zove. A tri sljedeće, Nestali, Nestali 2 i Nestali 3 su projekt kojega u sklopu redakcije vodim već 7 godina i koji se bavi pričanjem priča o nestalim osobama u Domovinskom ratu. Svaka od te tri knjige priča priču o 45 obitelji koje je uništio rat. To su priče koje nikada nisu ispričane ni objavljene, ljudi koji su hrvatska stvarnost, povijest od koje ne možemo pobjeći iako pokušavamo. International News media (INMA) iz Amerike, koje je zapravo poznata svjetska medijska asocijacija, u dva je navrata nagradila redakciju 24 Sata i mene za te knjige i ispričane priče, jednom u New Yorku i jednom u Washingtonu. Bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović nagradila me je Ordenom Reda Danice hrvatske i likom Katarine Zrinske za isti projekt. Na sve to sam silno ponosna.
Za kraj, novinarstvo ili simbolični matičar?
Oh, trik pitanje je to. Novinarstvo je stres, neprestano trčanje za informacijama, ispreplitanje ružnih i manje ružnih događaja, dinamičnih ljudi, puno adrenalina kojega zapravo volim. S druge strane je miran, ugodan, nježan, pun ljubavi posao simboličnog matičara koji nosi samo sreću i osmjehe. Ne znam, evo. Mislim da sam odabrala idealnu kombinaciju.
