Dokument otvara prostor za jačanje socijalne Europe, ali će njegova stvarna snaga biti vidljiva tek kada se političke namjere pretoče u konkretne mjere na terenu
Europska komisija predstavila je prvu europsku strategiju za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, dokument koji dolazi u trenutku kada rast troškova života sve snažnije pogađa građane diljem Unije. Svaki peti Europljanin danas živi u riziku od siromaštva, a strategija postavlja cilj smanjenja tog broja za najmanje 15 milijuna ljudi do 2030. godine, uz dugoročno nastojanje potpunog iskorjenjivanja siromaštva do 2050.
Strategija naglašava važnost kvalitetnih i sigurnih radnih mjesta, boljeg pristupa javnim i socijalnim uslugama te jačanja sustava podrške za skupine koje su najizloženije riziku. Posebna pažnja usmjerena je na djecu i mlade, samohrane roditelje, osobe s invaliditetom i nezaposlene, koji već godinama nose najveći teret socijalnih razlika.
Eurozastupnica Romana Jerković Kraljić pozdravila je donošenje strategije i istaknula kako je riječ o važnom političkom iskoraku. U prvi plan stavlja teme koje, prema njezinu mišljenju, moraju biti središte europskog djelovanja: stvaranje kvalitetnih radnih mjesta, ograničavanje nesigurnih oblika rada, ulaganje u javno i priuštivo stanovanje te jačanje programa za mlade, uključujući subvencionirano stanovanje i kvalitetna pripravništva. Naglasila je i potrebu snažnijih mjera protiv dječjeg siromaštva te stabilnog financiranja Europskog jamstva za djecu.
U kontekstu tržišta rada, mladi se sve češće suočavaju s prekarnošću i rastućim troškovima života, što otežava planiranje budućnosti. Stanovanje pritom postaje jedan od ključnih faktora rizika: najamnine rastu brže od plaća, a dostupnost priuštivih stanova sve je manja. Strategija prepoznaje taj problem, ali će njezin učinak ovisiti o tome koliko će države članice biti spremne ulagati u modele koji povećavaju dostupnost stanovanja.
Dječje siromaštvo ostaje jedno od najosjetljivijih pitanja. Gotovo četvrtina djece u EU odrasta u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, što dugoročno produbljuje nejednakosti. U tom kontekstu, inicijative poput besplatnih vrtića, školskih obroka i osnovne zdravstvene skrbi za djecu u riziku predstavljaju ključne elemente budućih politika.
U konačnici, uspjeh nove strategije ovisit će o njezinoj provedbi u državama članicama i o tome hoće li građani u godinama koje dolaze osjetiti opipljive promjene u kvaliteti života.
