HPK u Osijeku predstavio viziju ratarstva do 2050. godine – pet silosa, 250.000 tona skladišnog kapaciteta i jače proizvođačke organizacije trebali bi hrvatskim ratarima dati veću kontrolu nad vlastitim proizvodom
Hrvatski ratari moraju prestati biti pasivni promatrači tržišnih kretanja i postati aktivni sudionici u upravljanju vlastitom proizvodnjom i prodajom. Poruka je to Hrvatske poljoprivredne komore koja je u Osijeku predstavila radni dokument „Poljoprivreda 2050: Vizija hrvatske poljoprivrede – pšenica kao prvi veliki primjer“.
U središtu prijedloga je jednostavna ideja – udruživanjem smanjiti troškove proizvodnje, zajednički skladištiti žitarice i ne biti prisiljen prodavati odmah nakon žetve, kada su cijene najnepovoljnije.
„Želimo ljudima pokazati kako od objekta postati subjekt u proizvodnji hrane i za svoje proizvode ostvariti višu cijenu“, poručio je predsjednik HPK Željko Mihelić.
Pet silosa, 250.000 tona
HPK predlaže izgradnju pet skladišno-logističkih centara u Slavoniji, po jednog u svakoj slavonskoj županiji. Svaki bi imao kapacitet 50.000 tona, odnosno ukupno 250.000 tona. Vrijednost pojedinog centra procjenjuje se na šest do osam milijuna eura, uz očekivano financiranje većim dijelom iz europskih sredstava.
Ideja je da proizvođači kroz vlastite skladišne kapacitete dobiju više vremena za odluku o prodaji. Skladišnica bi pritom mogla poslužiti i kao financijski instrument, odnosno omogućiti proizvođaču da dođe do sredstava bez trenutne prodaje robe.
Mihelić upozorava da mali proizvođači sami teško mogu konkurirati velikim proizvodnim sustavima. Vojvodina ima oko 300.000 hektara pšenice, Hrvatska oko 150.000, a Mađarska gotovo milijun hektara.
„Ako se ne udružimo, nemamo šanse. To je put budućnosti“, rekao je.
Nije problem samo u skladištima
Prema predstavljenom modelu, proizvođačke organizacije trebale bi okupljati oko 4000 hektara, a ispod 2000 hektara teško bi bilo postići ekonomsku održivost.
Jedan od autora dokumenta, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK-a Ivan Valentić upozorio je da model još nije konačno rješenje, već početak rasprave. Hrvatska, kaže, nema vremena za odgađanje.
„Ovo je zadnji vlak“, poručio je, ističući da bi se prvi ozbiljniji pomaci mogli napraviti za dvije godine ako proizvođači pokažu interes, dok je realnije očekivati razdoblje od pet do deset godina.
Voda postaje jednako važna kao tržište
Uz ekonomsku konkurentnost, sve je veći problem i prilagodba klimatskim promjenama. Predsjednik Hrvatske agronomske komore Romeo Jukić upozorio je na pad razine podzemnih voda u istočnoj Hrvatskoj. Pojedina mjerenja, rekao je, pokazuju pad i do šest metara, a za oporavak bi bilo potrebno deset vlažnih godina.
Promjene se već odražavaju na proizvodnju. Očekuje se smanjenje površina pod sojom i šećernom repom, dok su problemi s kukuruzom prisutni već tri godine. Jukić upozorava da bi se u idućih deset godina u dijelu istočne Hrvatske mogle izgubiti čak tri kulture.
Zbog toga traži da se Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija promatraju kao posebna proizvodna regija, uz mogućnost jednostavnijeg plodoreda.
Ministarstvo priprema program skladištenja
Tajana Radić iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribartsva najavila je da se do kraja mjeseca priprema program za povećanje skladišnih kapaciteta, koji bi trebao obuhvatiti i male i srednje proizvođače. O većim regionalnim centrima bit će potrebno dodatno planirati, dok će se o budućim modelima potpore razgovarati i za razdoblje nakon 2028. godine.
No, skladišta sama po sebi neće riješiti problem. Uz njih, istaknuto je, potrebno je razvijati preradu i proizvode veće dodane vrijednosti.
Jer pitanje koje je otvoreno u Osijeku nije samo gdje će hrvatski ratari skladištiti žito, nego i hoće li ubuduće imati veću kontrolu nad njegovom vrijednošću.
