Želite li saznati više o upravljanju usjevima, zdravlju tla i uvođenju ekološki prihvatljivih poljoprivrednih tehnika? U tome vam može pomoći tridesetjednogodišnji Vladimir Miloš iz Đurđevca, privatni poljoprivredni savjetnik s bogatim iskustvom. Sa završena četiri fakulteta, taj mladi stručnjak zasigurno će vam olakšati vaš put ka uspješnoj i održivoj poljoprivredi
Kroz razne projekte i edukacije, Vladimir će vam pružiti vrijedne uvide i praktične savjete potrebne za unapređenje vašeg poljoprivrednog gospodarstva.Do listopada prošle godine, sudjelovao je u edukaciji poljoprivrednika u okviru IO strateškog plana, usmjeren na prijenos znanja o eko shemama, mladim poljoprivrednicima te uvođenju inovacija i novih tehnologija u poljoprivredu. Kroz taj rad, Vladimir je, kako kaže, stekao značajno iskustvo izravnim radom s poljoprivrednicima.
“Sa svojim obrazovanjem, a završio sam četiri fakulteta, jedan u Hrvatskoj, dva u Nizozemskoj i jedan u Sloveniji, radio sam diljem Europe i svijeta, od Velike Britanije, Španjolske, Belgije, Njemačke, pa do Ukrajine i Egipta, na farmama veličine od 0,01 hektara do 30.000 hektara,” priča Miloš.
Njegov uspjeh dolazi uz manje sna, kako sam ističe, ali sada i uz novu ulogu u životu jer je postao otac. “Mala beba donosi mirniji život, ali ona nam omogućuje da i dalje radimo, spava cijelu noć i često je vodimo sa sobom na predavanja,” kaže ponosni mladi tata dodajući kako ponekad “uskoči” i baka koja putuje s njiima.
Kao savjetnik Vladimir radi oko 4 godine. Karijeru je započeo kao međunarodni voditelj projekata u Ukrajini, uvodeći digitalne tehnologije na poljoprivredna gospodarstva veličine oko sedam tisuća hektara. Kasnije je radio i u drugim zemljama na raznim projektima. Za rad u Hrvatskoj prilika se ukazala neposredno prije pandemije koronavirusa.
Sudjelovao je u raznim edukacijama u partnerstvu s Ministarstvom poljoprivrede te radio na projektima reorganizacije slovenskih tvrtki, među kojima posebno ističe onu koja je drugi najveći proizvođač jaja i treći najveći proizvođač jabuka u Sloveniji.
Miloš je također uključen u brojne poljoprivredne projekte koji promoviraju održive poljoprivredne prakse poput projekta konzervacijske poljoprivrede koji uključuje minimalnu obradu tla, permanentnu pokrivenost biljkama i pravilnu izmenu usjeva. Također, organizira edukativne sesije na temu precizne poljoprivrede kako bi poljoprivrednici naučili o modernim tehnologijama i metodama. Njegova međunarodna suradnja uključuje rad s poljoprivrednicima iz mnogih zemalja kako bi promovirao održive prakse i implementaciju digitalnih tehnologija. Posebno ga je svojom poljoprivrednom proizvodnjom fascinira Egipat.
“Tijekom svog boravka u Egiptu upoznao sam toliko sjajnih ljudi. Ali dio koji mi je bio najzanimljiviji je poljoprivredna proizvodnja. Do sada sam zadivljen i impresioniran njihovim aktivnostima. Pogledajte inovativne proizvodne sustave spiruline, stabala banane, stabla manga, hidroponike, datulja, jagoda, bilja, cvijeća, eksperimentiranje s nanotehnologijom, obnovljivim izvorima energije i još mnogo toga,” objavio je na svojoj Facebook stranici nakon povratka iz te čudesne zemlje.
Organizacija besplatnih tečajeva, webinara i studijskih posjeta također je dio njegovih aktivnosti.
No, njegova stručnost više se usredotočuje na ekonomski aspekt poljoprivrede i poljoprivrednog biznisa. “Poljoprivrednici uvijek trebaju razmišljati o tome što će dobiti zauzvrat za svoje ulaganje – profit, održivost ili društveni utjecaj. Nažalost, mnogima nedostaje takav način razmišljanja,” kaže Vladimir.
“Zanimljiva je jedna priča kad sam bio u Portugalu. Jedan menadžer gospodarstva na 20,000 hektara rekao mi je kako mu je svaki euro po hektaru bitan i gdje može uštedjeti ili zaraditi euro. Kad pitam našeg poljoprivrednika s površinama ispod nekih 50 pa čak mogu reći slobodno i 100 hektara je li mu bitno sto eura ili 20 eura po hektaru, on negativno odgovara. Tu je ta razlika u razmišljanju koja proizlazi, čini mi se, od ranije kada su se poljoprivredom ljudi bavili kao nekim dodatnim zanimanjem uz stalan posao, ali poljoprivreda je danas biznis,” ističe Vladimir.
Svaka zemlja ima svoje specifičnosti, smatra Vladimir, a Hrvatska se može najbolje uspoređivati sa Slovenijom koja joj je najbliža i imaju sličnu pozadinu u povijesti.
“No Slovenija je daleko otišla ispred nas. Oni su se pobrinuli za svoju poljoprivredu dok se kod nas guraju poljoprivredna gospodarstva koja su na obiteljskoj bazi, što je u redu, ali njima često nedostaje znanja i to je najveći nedostatak hrvatske poljoprivrede. Velik je broj takvih gospodarstava, a oni nisu spremni prihvaćati inovacije, neke nove metode i propise koji dolaze iz Europske unije. Usporedimo li sei s drugim državama, recimo s Belgijom, Nizozemskom, to je drugačije. Njihova obiteljska poljoprivredna gospodarstva imaju tradiciju 150 godina, dok mi imamo tradiciju jedne generacije ili dvije maksimalno. Također njihovi OPG-ovi zapošljavaju po 20 do 30 ljudi. To nisu samo kao kod nas klasična gospodarstva na kojima samo obitelj radi. Kod njih obitelj vodi biznis, a tu su još dodatno zaposleni radnici,” uspoređuje Miloš.
Kroz svoj savjetodavni rad Vladimir često organizira studijska putovanja za poljoprivrednike kako bi naučili i usvojili iskustva svojih kolega iz drugih država. “Najviše interesa pokazuju poljoprivrednici iz sjeverozapadne Hrvatske, dok iz istočne Slavonije vrlo malo. S tih putovanja kasnije, poljoprivrednici primjenjuju naučene metode na svojim gospodarstvima te ostvaruju bolje prinose i plodnost tla,” kaže Vladimir.
Generacijska promjena i prijenos znanja ključni su izazovi za hrvatsku poljoprivredu, smatra ovaj mladi poljoprivredni savjetnik.
“Postoje par modela prijenosa gospodarstava na mlađe generacije ili zbog nekih mjera ili prodaje gospodarstava ako nema nasljednika. U razvijenim zemljama, gospodarstva nikada ne prestaju s radom. Ako nema nasljednika, gospodarstva se stavljaju na tržište i nastavljaju raditi, dok se kod nas u tim slučajevima gase,”kaže Vladimir.
Ističe kako Hrvatska ima 160.000 gospodarstava, ali samo 20.000 proizvodi za tržište. Ostali su uglavnom stariji poljoprivrednici koji rade dok mogu.
“Poljoprivreda je danas biznis, i trebamo promijeniti način razmišljanja kako bismo osigurali održivu budućnost,” zaključuje Vladimir Miloš.
