Psihologinja, sveučilišna profesorica i strastvena trkačica. Tim bi se riječima najlakše mogla opisati dr.sc. Irena Pavela Banai koja je ljubav prema trčanju pretočila i u dio posla te ponovno pokrenula poseban kolegij ‘Psihologija sporta’ na osječkom Filozofskom fakultetu. Kada ne trči, vozi bicikl. Pronašla je ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života, a u razgovoru za Portos.hr ova Osječanka otkrila je zašto je važno trčati, kako uskladiti um s tijelom, ali i kako se hraniti.
Od kada trčiš?
Prvi pokušaji trčanja bili su prije otprilike tri godine kada sam zapravo više hodala nego trčala 😊Trebao je neki početni period da npr. mogu istrčati 5km bez hodanja jer sam krenula od apsolutne nule bez ikakvog prethodnog iskustva u bilo kakvom sportu. Rekla bih da sam u nekom smislenom, sustavnom i kontinuiranom trkačkom treningu oko dvije godine.
Koji je bio okidač da kreneš trčati?
Zapravo je bio splet nekih (ne)sretnih okolnosti i životnih izazova. Bio je malo teži životni period koji je zahtijevao čitav niz prilagodbi na svim poljima pa sam osjetila da trebam neki oblik „ventiliranja“. Sasvim slučajno u tom trenutku mi je tadašnji novi suradnik, a danas bliski prijatelj i triatlonac, osmislio neki usputni trening i ubacio traku za trčanje. Kad sam krenula trčkarati na toj traci prvi put u životu samo mi je rekao: ok, ti bi mogla početi trčati. Da se razumijemo, meni je tada trčanje bilo nešto grozno, nedostižno, strano, užasno i teško. No, njegova je rečenica odzvanjala u glavi sve dok nisam samo jednu večer izašla iz kuće i – potrčala. Bila je to ljubav na prvi trk 😊 Tada sam se odmah prijavila na prvu utrku od 5 km i tek onda postala svjesna da imam 3 mjeseca za pripremu da ju i istrčim. Nakon toga nije bilo nazad 😊
Trčiš li svaki dan bez obzira na to kakvo je vrijeme vani, pada li kiša, snijeg, je li hladno, vruće….?
Ne trčim svaki dan nego 3- 4 puta tjedno. Kada ne trčim uglavnom sam na biciklu ili učim plivati 😊 Ali trčim neovisno o vremenskim uvjetima. Kiša, snijeg, vjetar, -5 ili 35 stupnjeva, nije važno. Zapravo, nema većeg gušta od trčanja po kiši, to su mi uistinu posebni trenuci i treninzi. Kao psihologinja mogu reći da su treninzi u malo težim vremenskim uvjetima idealni za probijanje nekih osobnih granica i razvoj otpornosti na stres i nepovoljne uvjete, ne nužno vremenske. Na trening primjerice po jakom vjetru u prsa ni ne gledam kao na trening nogu i pluća nego na „trening glave“. Jer ono što dobivamo tjelesnom aktivnosti možemo preslikati i na ostale sfere života. I ono što nas jača i gradi u treningu, može pomoći u svladavanju i nekih drugih životnih prepreka osobne, obiteljske ili poslovne prirode.
Koliko dnevno trčiš?
Generalno ovisi o periodu priprema za utrke, ali tjedno istrčim oko 40 km u prosjeku.
A, gdje najviše voliš trčati?
Osječka promenada. Ne mijenjam puno svoju neku rutu i mislim da poznajem svaki kamenčić 😊Samo modificiram rutu malo ovisno o tome kakav je trening u pitanju.
Jesi li možda izračunala koliko si kilometara pretrčala/patika potrošila ;)?
Uhh, ne znam koliko sam pretrčala, ali evo ako moram reći neki broj, Strava kaže oko 3 500 km otkako koristim tu aplikaciju. Za patike ne pitajte, mogu samo reći nedovoljno 😊
Kako s trčanjem usklađuješ svoje svakodnevne obveze s obzirom na obitelj i posao?
Prije svega, usklađivanje je uspješno zbog dvije stvari: podrške obitelji i relativno fleksibilnog radnog vremena koje uvelike olakšava organizaciju poslovnih obaveza i trkačkih pothvata. Preko radnog tjedna su uglavnom kraći treninzi koje stignem odraditi i u pauzi na poslu ili prije posla. Ljeti uglavnom trčim ili jako rano ujutro prije posla dok svi još spavaju ili kasno navečer kad su svi već u krevetu.
Uistinu se trudim da obitelj ‘ne osjeti’ toliko moje treninge, no isto tako suprug i ja želimo djetetu biti pozitivan primjer kada je riječ o tjelesnoj aktivnosti. Tako da je našoj kćerkici jednako prirodno da mama i tata skoro svaki dan idu na trening kao što idu na posao ili u dućan – jednostavno je dio naše obiteljske svakodnevnice. Vodimo se time da djeca ne uče ono što im kažemo nego ono što vide. Naravno, često se dovedem u situaciju da zbog tempirane organizacije svih svakodnevnih obaveza u danu nemam ‘praznog hoda’ ni minute. No, s vremenom sam naučila kako lakše uskladiti sve dnevne zadatke.
Ovu sam zimu recimo shvatila da mogu čitati znanstvene radove i odgovoriti na sve mailove i na lakšem treningu na trenažeru (prednosti rada od doma). Uz to, prostirka za vježbe snage ili istezanje je često u kuhinji – u pauzama između serija se stigne pripremiti i skuhati cijeli obrok za ručak ili večeru. U konačnici, ako ne stignem tokom dana, uvijek mogu trčati i u ponoć 😊Kako kažu – čovjek nađe vremena za ono što mu je bitno. Sve ostalo su izgovori.
Sveučilišna si profesorica, doktorica znanosti psihologije, inicijatorica/pokretačica novog kolegija na Filozofskom fakultetu u Osijeku. O kakvom je kolegiju riječ?
Aktivirala sam kolegij Psihologija sporta koji se nije izvodio duži niz godina, a u kojem povezujem svoje dvije ljubavi: psihologiju i tjelesnu aktivnost. Psihologija sporta kao znanstvena disciplina obuhvaća znanstveno proučavanje psiholoških faktora koji su povezani sa sportskom izvedbom i drugim područjima tjelesne aktivnosti. Dakle, u okviru kolegija govorim o specifičnoj primjeni psihologijskih znanja u svijet sporta i aktivnosti.
Zašto si se odlučila za pokretanje novog kolegija?
Osim što je trčanje u moj život donijelo puno toga na privatnom planu i osobnom razvoju, usmjerilo me i u karijernom aspektu. Primarno područje kojim se bavim u psihologiji je biološka psihologija koja proučava biološke osnove psihičkih procesa, doživljavanja i ponašanja. S obzirom na to, bilo mi je prirodno spoznaje iz tog područja primijeniti u kontekst fizičke aktivnosti. Stoga sam se u istraživačkoj i znanstvenoj karijeri usmjerila na specifično područje sportske psihologije. Konkretno, bavim se pitanjima kako tjelesna aktivnost utječe na individualni razvoj, zdravlje i psihološku dobrobit pojedinca. Aktiviranje navedenog kolegija proizašlo je iz tog interesa i stečenog iskustva u istraživanjima tog područja.
Pokretačica si i novih utrka u Osijeku. Ima ih već dosta. Po čemu se vaše utrke razlikuju od drugih?
Spoj psihologije i trčanja koji sam ranije spomenula rezultirao je pokretanjem inicijative Trčimo za mentalno zdravlje. U sklopu inicijative, u organizaciji Filozofskog fakulteta na kojem radim, organizira se utrka Trčimo za mentalno zdravlje, kojom se zapravo obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja. Svjesni dosta loše statistike kada govorimo o zastupljenosti psihičkih poteškoća s jedne strane, te svih dobrobiti koje trčanje ima za mentalno zdravlje s druge strane, ovom utrkom aktivno ostvarujemo dva temeljna cilja. Prvo, radimo na promicanju važnosti mentalnog zdravlja, sustava podrške mentalnom zdravlju te destigmatizacije osoba narušenog mentalnog zdravlja. Drugo, promoviramo pozitivne učinke tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje, pri čemu je naglasak na preventivnim učincima trčanja u razvoju simptoma raznih psihičkih poteškoća te na povećanju psihološke dobrobiti u vidu smanjenja simptoma depresije i anksioznosti, poboljšavanja raspoloženja i smanjenja stresa.
Smatram da ovaj humanitarni karakter utrke, cjenovna pristupačnost startnine (samo 7 eura) te podrška sponzora i donatora mogu izdvojiti ovu utrku kao inicijativu koja ima jasnu svrhu i kojom djelujemo na dobrobit svih članova društva. Jako smo ponosni što svake godine bilježimo više stotina sudionika i sigurna sam da imamo dobar odaziv i podršku i iz razloga što je svaki trkač na svojoj koži doživio dobrobiti trčanja u kontekstu mentalnog zdravlja.
Ove godine ponovno trčimo za mentalno zdravlje 11.10. 😊Isto mjesto, ista ruta, ista kilometraža, isti dobar osjećaj 😊
Kome bi preporučila trčanje, kojoj populaciji građana?
Apsolutno svima tko nema kontraindikacije za bavljenjem takvim oblikom tjelesne aktivnosti zbog nekog zdravstvenog stanja ili nekog rizika. Trčanje nema granica, ne poznaje spol, dob, razinu fizičke spreme, prirodno je, lako je dostupno, moguće je trčati bilo kada i bilo gdje. Samo postepeno, polako i s uživanjem.
Je li važno prehranu uskladiti s trčanjem?
Apsolutno! Za trčanje trebamo gorivo, bez toga ne ide. Naravno, i bez trčanja je važno imati dobro uravnoteženu prehranu, a uz dodatnu tjelesnu aktivnost bitno je paziti na adekvatan unos, prvenstveno ugljikohidrata jer su glavni izvor energije. Držim se osnovne formule: više volumena i intenziteta u treningu = više ugljikohidrata.
Što najviše voliš jesti?
Sve 😊Sladokusac sam pa često nešto petljam u kuhinji i smišljam kombinacije slatkih užina. No, kada govorimo o standardnoj prehrani, doručak će uvijek biti u nekoj slatkoj verziji, a na tanjuru za ručak/večeru će uvijek biti neka žitarica, izvor proteina i povrće. Međuobroke, kojih bude u danu i do 3, pravim u hodu u par minuta i kombiniram u skladu sa zahtjevima i intenzitetom treninga.
