Proputovao je doslovno cijeli svijet, a onda se prije nekoliko godina vratio kući. U Osijek. I to sa suprugom Kolumbijkom. Miroslav Kljajić okrenuo se privatnom poslu, onome što je tijekom godina provedenim na brodovima najveće kruzing kompanije i radio. Na početku, priznaje, nije bilo jednostavno. Sada je edukator, privatnik i brend ambasador.
U svijet se otisnuo kao barmen, otišao u Irsku, radio u sezoni na Jadranu, okušao se i u Njemačkoj, a potom zakoračio na kruzere. S njih se vratio kao miksolog.
‘Naučio sam jako puno o životu, puno sam putovao, a novac koji sam zaradio, uložio sam u svoju dodatnu edukaciju’, započinje svoju priču Miroslav Kljajić.
Iako je prva asocijacija svima ‘miksanje pića’, pa miksolog može biti svatko, nije baš tako. Škola za ovo zanimanje ne postoji, a sve kreće od osnova ugostiteljstva.
Miksolog kao chef
‘Da bi bio miksolog, prije svega moraš biti konobar, a onda barmen. Dok kao konobar učiš osnove metode rada u ugostiteljstvu, barmen mora biti upoznat s kompletnim barskim poslovanjem. Barmen je poput supervizora, nadređen za konobare, koji poput chefa u kuhinji izbacuje kvalitetnu hranu odnosno piće’, zorno ilustrira ovaj Osječanin.
‘Miksologija je nešto između barmena i kuharstva’, pokušava što jednostavnije objasniti čime se bavi.
Isto kao i chefovi u kuhinji, tako i miksolozi moraju biti upoznati sa svim namirnicima od kojih će napraviti koktel, iskoristiti najbolje od njih.
‘Ne postoji tečaj nakon kojega se netko može nazvati miksologom, to dolazi s vremenom, stjecanjem iskustva’, opisuje Miroslav koji je radeći u Americi za najveću kruzing kompaniju stekao titulu ‘master mixologist’ pripremajući koktele po individualnom ukusu gosta. To znači, detaljan je, moraju pripremiti specifičan koktel u 1 minuti sa zadanom temom, bio on sladak, gorak, kisel…
‘To je miksologija kako bih je ja opisao’, kratko će.
Na samom startu je, kaže, završio barsku školu u Zagrebu, a potom su se nizale edukacije, stjecanje različitih vještina, usvajanje novih znanja, iskustava. Upao je potom na najveću takvu u svijetu, EBS bartender akademiju u New Yorku koja ima svoje škole na više od 27 lokacija u cijelom svijetu. Stekao je i zvanje instruktora potom u švedskom Stockholmu gdje primaju 30 studenata iz cijeloga svijeta. Po njezinu završetku, rezimira, barmenima se otvaraju vrata cijelog svijeta.
‘Tada se dobije pristup stranici na kojoj se oglašavaju najveći barovi u svijetu, hoteli, od Dubaija do Londona. Na toj platformi samo završeni barmeni mogu otvoriti profil’, sažima u razgovoru.
Sada radi kao brend ambasador za francusku obiteljsku kompaniju Giffard koja proizvodi sirupe i likere, a iza kojih je 140 godina poslovanja. Zadužen je za edukaciju u istočnoj Europi i Balkanu te dio Azije, među kojima su Turska, Azerbajdžan, Kazahstan, sve ukupno 20 zemalja. Za svoje proizvode, opisuje Miroslav, koriste isključivo svježe voće od kojih 75 posto raste u blzini regije Cognac.
‘Novi trend su bezalkoholni kokteli koji vrlo brzo osvajaju tržište. Statistika pokazuje da oko 40 posto ljudi ne konzumira alkohol, pa oni nemaju opcije osim aromatiziranih voda ili bezalkoholnih koktela koji su bili puni šećera. Sada smo fokusirani na tih 40 posto kako bi i oni mogli uživati u vrhunskim koktelima’, objašnjava Miroslav koji ni u jednom trenutku nije požalio što se vratio u Osijek iako su supruga i on imali priliku ostati i živjeti u Miamiju.
‘Ljudima je to čudno, ali je istina. Kvaliteta života za obitelj nije ista i to je ona razlika koja je presudila’, otvoreno će ovaj Osječanin koji na pitanje koje mu je piće najdraže kratko odgovara: ‘Volim rumove i viskije. Posebno bih istaknuo single malt viski’.
Na koktelu radio 3 mjeseca
Kada nije na putu, kod kuće je, u kojoj ima mini bar gdje testira recepte koje sam kreira. Najdraži mu je onaj na kojemu je radio puna tri mjeseca. Pripremao ga je za natjecanje u Miamiju koje je i osvojio još dok je radio na kruzeru. Odlučio se tada za koktel s najslavnijim, plavim sirom Roquefort.
‘U taj sam koktel uložio najviše truda i rada. To je bio najizazvoniji koji sam sebi zadao’, iskreno će Miroslav koji sada kreira koktele za 20 zemalja prema njihovim okusima i aromama.
Draga mu je i vlastita kolekcija pića koja broji oko 100 boca. Skupljao ih je dok putovao po svijetu. Tu su tekile, viskiji, rumovi, votke… Među njima je rum s Fidžija, ali i onaj karipskog otoka Martinika, a supruga mu je iz Mongolije donijela i bocu najbolje vodke koja se tamo filtrira preko srebra i dijamanata.
‘Riječ je o jako rijetkoj votki, ali ne toliko i skupoj. Košta između 20 i 30 eura, ali treba otići do Mongolije po nju. Takva pića najradije dijelim s prijateljima kada o njemu mogu ispričati priču odakle je stiglo’, govori Miroslav.
Ovaj Osječanin ne miruje. Bavi se craft koktelima, kupio je i uredio oldtimer kombi, educira i učenike osječke Ugostiteljske turističke škole.
Da nije barmen, otkriva za kraj, bio bi automehaničar.
‘Veliki sam zaljubljenik u automobile i motore. Restaurirao bih oldtimere, čak imam i listu želja koje bih volio imati, jer ti stari automobili imaju veću emociju nego ovi današnji’, zaključuje Miroslav Kljajić.
(Foto: Privatna arhiva/Miroslav Kljajić)
