Orion
‘Eh koliko sam puta čula “lakše dijete udomiti nego psa od vas!” i svaki puta pregrizem jezik jer takvi ne udomljavaju niti djecu niti pse…
To je ono, pas je tu da bude dok se meni da brinuti o njemu, dok me veseli, dok mi treba neko, bilo ko samo da me samoća ne ubije a poslije šta bude, šta mu bog da.
Nisam jednom pokušavala osamdesetogodišnjake odgovoriti od imanja šteneta, nisam jednom pokušavala objasniti da je ponekad teško pronaći podstanarski stan ako imate psa, upozoravala da štenci odrastaju (usput kidaju, grizu, pišaju i seru) i postaju odrasli psi za koje ste vi odgovorni…
(al to, kad odraslom čovjeku koji ti može bit čača ti moraš objašnjavati odgovornost…) i opet neka udomljenja nisu bila uspješna, koliko god tip sa početka teksta mislio da kompliciramo.
Orionovo je bilo baš točno takvo.
I tu je sad on, ne lik koji se sav važan i nedostižan pravio da sve zna i šta ga se to uopće pita nego je Orion tu, u azilu. All over again.
Ničim kriv, nikom dužan.
A da samo znate kakav je on lik, kolko je dobar on dobar pas! Duša mi se stisne kad god me pogleda tim prelijepim velikim očima koje pamte i bolje dane, jer ne znam šta bih mu rekla, kako se prepozna “takve” i kojim talismanima se od takvih štiti.
Da bar znam onda Orion ne bi sa svojih 9 godina (devet, ljudi moji, prilazi mu starost, ni ne šunja se jer stariti u azilu je teška, tužna stvar) bio tu gdje je i i dalje imao povjerenja u ljude. (meni je to istovremeno najljepši i najtužniji dio svakoga psa) predobar je Orion pas, al stvarno predobar. Jako pažljiv prema svima, skuliran, drag, drug.
I prelijep. Stvarno, svaki puta kad ga vidim ne mogu a da ga ne zagrlim, jednostavno me te uši i ta mala sijeda bradica zovu na razmjenu pusa.
takav je’, opisali su Oriona.
Ruška živi u osječkom Azilu za pse Udruge Pobjede. Više informacija o psima kao i radu Azila možete zatražiti na pobjede@gmail.com ili na 0958723087
Želite li pomoći rad Azila svaka donacija je važna i psi vam unaprijed zahvaljuju na njoj:
Udruga Pobjede IBAN HR8823400091110405854
