Dok se Europa suočava s novim prehrambenim inovacijama, laboratorijski uzgojena hrana postaje sve prisutnija na globalnom tržištu. Najnoviji primjer dolazi iz Francuske, gdje je startup podnio zahtjev za odobrenje stanično kultiviranog foie grasa, tradicionalne pačje paštete proizvedene bez uzgoja životinja.
Ovaj proces dio je šire revolucije u prehrambenoj industriji, gdje se uz stanično uzgojeno meso sve više razmatraju i alternativni izvori proteina, poput kukaca. Dok su kukci uobičajena hrana u Tajlandu, Meksiku, Kini i Brazilu, Europa tek prilagođava svoje tržište, a regulatorni okvir sve više otvara prostor za ove inovacije.
Kukci i stanično uzgojena hrana: budućnost na tanjuru?
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) nedavno je zaprimila prvi službeni zahtjev za procjenu rizika stanično uzgojenog proizvoda—francuski start-up podnio je zahtjev za odobrenje laboratorijski proizvedenog foie grasa, tradicionalne pačje paštete, dobivene iz oplođenih jaja pekinške patke. Prema Leonardu Matijeviću iz EFSA-e, europsko tržište sve je bliže prihvaćanju stanično kultiviranog mesa, a stručne procjene rizika ovakvih proizvoda već su u tijeku.
Osim laboratorijskog mesa, nova hrana u Europi uključuje kukce. Trenutno su odobrene četiri vrste: ličinke žutog brašnara, kućni cvrčak, migratorni skakavac i ličinke kućne zrikavce. Dok su kukci stoljećima sastavni dio prehrane u Aziji, Africi i Južnoj Americi, njihova prisutnost u Europi zasad je najzastupljenija u obliku dodataka prehrani.
Ekološke i ekonomske prednosti
Uzgoj kukaca ima značajne ekološke prednosti—zahtijeva daleko manje vode, hrane i prostora nego tradicionalna stočarska proizvodnja, a emisija stakleničkih plinova znatno je niža. Za usporedbu, dok je za proizvodnju jednog kilograma govedine potrebno oko 15.000 litara vode, kukci zahtijevaju tek djelić tog resursa.
Stanično uzgojena hrana također nosi potencijal ekološke održivosti jer smanjuje potrebu za masovnim uzgojem životinja. No, ekonomska strana ove priče još uvijek je izazovna—troškovi laboratorijske proizvodnje mesa ostaju visoki, a potrošači su skeptični prema cijeni i dostupnosti takvih proizvoda.
Krčenje šuma i dostupnost ključnih namirnica
Od 2026. godine Europska unija uvodi stroge regulative kojima se zabranjuje uvoz proizvoda poput kave, kakaa, goveđeg mesa, soje, drva i palminog ulja, ako nisu proizvedeni na održiv način i ne dolaze s zemljišta koja su krčena nakon 2020. godine.
Iako su ove mjere usmjerene prema očuvanju šuma i ekološkoj održivosti, njihova provedba mogla bi dovesti do povećanja cijena prehrambenih proizvoda i otežane dostupnosti nekih namirnica. Stručnjaci upozoravaju da bi stočarska proizvodnja mogla biti posebno pogođena jer domaći uzgajivači uvelike ovise o uvoznoj sojinoj sačmi iz Južne Amerike, gdje je rizik od deforestacije visok.
Hoće li Europa prihvatiti novu prehrambenu realnost?
Dok su žablji krakovi u nekim dijelovima Hrvatske normalna delicija, kukci i laboratorijsko meso i dalje izazivaju rasprave među potrošačima. Hoće li javnost prihvatiti ove inovacije ili će ostati skeptična prema prehrambenim alternativama?
Stručnjaci vjeruju da bi promjene mogle doći postupno—prvo kroz specijalizirane proizvode, dodatke prehrani i inovativne načine obrade koji će umanjiti psihološku barijeru potrošača. No, jedno je sigurno—prehrambena industrija prolazi kroz temeljite promjene koje će oblikovati našu prehranu u budućnosti.
