Nezadovoljstvo plaćom, loši međuljudski odnosi, preopterećenje poslom te nemogućnost napredovanja najčešći su razlozi promjene posla, pokazuju podaci Hrvatske gospodarske komore (HGK) istraživanja o potrebi za dodatnim znanjima i vještinama na tržištu rada.
Svaki drugi ispitanik je barem jednom promijenio posao u posljednjih pet godina. Što je osoba starija i s većim primanjima, vjerojatnost mijenjanja posla je manja. Najmlađi ispitanici, u dobi od 18 do 35 godina, najčešće mijenjaju posao, u prosjeku svakih godinu dana i tri mjeseca, i to češće od ostalih zbog loših međuljudskih odnosa i nemogućnosti korištenja fleksibilnog radnog vremena.
U odnosu na prošlu godinu porastao je broj ispitanika (48 %) koji kao glavnu prepreku s kojom se susreću prilikom traženja posla ističu neadekvatnu ponuđenu plaću, nije proporcionalna dužnostima radnog mjesta, i to češće osobe s visokom stručnom spremom, 29 posto osoba koje traže drugi posao su visoko obrazovani, 28 posto njih ima mjesečna primanja veća od 1.300 eura, a 27 posto ispitanika, mladih osoba bez iskustva, izjasnilo se da im je za pronalazak posla trebalo više od godinu dana.
Prema podacima koje je iznio Petar Mišević, savjetnik predsjednika HGK-a i prorektor Sveučilišta Sjever, samo 28 posto poslodavaca koji su sudjelovali u istraživanju ima godišnji budžet veći od 5 tisuća eura za edukaciju i usavršavanje svojih radnika, dok ostali ili uopće nemaju budžeta (35 %) ili je manji od 5 tisuća eura godišnje (38 %).
‘Vođen tehnološkim inovacijama koje omogućuju napredak, svijet rada se mijenja brže nego ikada. Nove tehnologije, geopolitičke promjene i navike novih generacija donose korijenite promjene na tržištu rada. Zato je obrazovanje i kontinuirano usavršavanje domaće radne snage izuzetno važno, kao i mikrokvalifikacije kao nadogradnja u kontekstu cjeloživotnog učenja’, kazao je Mišević. Dodao je da naglasak treba biti na aktivnostima koje pridonose usklađivanju sustava obrazovanja sa stvarnim potrebama gospodarstva.
Dodatna radna snaga
Potrebu za dodatnom radnom snagom iskazalo je 74 posto poslodavaca koji su sudjelovali u istraživanju. Najteže im je pronaći radnike srednje stručne spreme (63 %), ali 40 posto poslodavaca navelo je da im problem predstavlja pronalazak visokoobrazovanih radnika, kao i oni nižih kvalifikacija.
Najveća je potražnja za radnicima u proizvodnji i u građevinskom sektoru, a u odnosu na prošlu godinu, povećala se potražnja za administrativnim osobljem, radnicima u trgovini i maloprodaji, dok se potražnja smanjila za radnicima u ugostiteljstvu i turizmu, te u skladištenju i logistici, pokazuju rezultati istraživanja HGK.
Potvrđuju i razlike u tome što građani smatraju atraktivnim kod budućih poslodavaca, a što sami poslodavci nude kao svoje komparativne prednosti. Naime, budućim zaposlenicima najvažnija je sigurnost radnog mjesta, bonus i primanja, dobra poslovno-privatna ravnoteža, te mogućnost napredovanja. S druge strane, poslodavci kao svoje prednosti najčešće ističu timski rad, sigurnost i priliku za učenjem.
Strana radna snaga
Stranu radnu snagu trenutno zapošljava ili ima namjeru zaposliti 41 posto poslodavaca. U najvećoj mjeri zapošljavaju SSS radnike zanatske struke (79%) i one sa završenom osnovnom školom (37%), ali je među poslodavcima i 24 posto onih koji su zaposlili i visokoobrazovane strane radnike. Smanjio se broj poslodavaca koji stranu radnu snagu zapošljavaju privatnim putem, dok češće, nego prošle godine koriste usluge agencija za privremeno zapošljavanje.
Poslodavci koji zapošljavaju stranu radnu snagu najvećom prednošću smatraju lakše popunjavanje upražnjenih radnih mjesta, dok im troškovi predstavljaju najveći izazov, a učenje hrvatskog jezika smatraju najboljim načinom integracije stranih radnika. Povećao se broj poslodavaca koji strane radnike uvode u posao, i to najčešće dodjelom mentora. U kompanijama strani radnici najčešće komuniciraju preko jednostavnih naredbi, pokazuju rezultati istraživanja.
Profesor zagrebačkog ekonomskog fakulteta Mislav Ante Omazić, naglasio je važnost socijalnog poduzetništva i fleksibilnosti rada.
‘Hrvatska budućnost ovisi o inovacijama i ljudima – ne samo o sprječavanju odlaska talenata, već i o privlačenju novih. Digitalizacija, socijalno poduzetništvo i fleksibilni poslovni modeli ključni su za tržište rada u tranziciji. Gen Z mijenja posao svakih 15 mjeseci, a 44 posto ih odbija raditi u neetičnim kompanijama. Kako bi zadržali stručnjake, poslodavci moraju ponuditi svrhu, razvoj i autonomiju. Budućnost stvaramo danas’, zaključio je Omazić.
George Kirchmair, zamjenik voditelja međunarodne inicijative za zapošljavanje i koordinator tima za kvalificirane radnike u Austrijskoj gospodarskoj komori, govorio je o iskustvu integracije strane radne snage u Austriji. Prema podacima koje je iznio, u prošloj godini u Austriji je radilo nešto više od milijun stranih radnika, što je 34 posto ukupne radne snage u toj zemlji. Nedostatkom radne snage pogođeno je 82 posto tvrtki, a na popisu deficitarnih je 81 zanimanje. Austrija je u prošloj godini izdala najviše dozvola za kuhare, medicinske sestre i njegovateljice, a najviše odobrenih dozvola za rad izdano je radnicima iz Kine, BiH, Indije, Srbije, Turske, Rusije i Filipina.
