Kao klinac nije ni slutio kamo će ga život usmjeriti. Umjesto ‘silno’ željelenog carinka, postao je stomatolog. Htio je biti i sportski komentator, dok nije zaključio: ‘Dosadno je’. Osječani će ga prepoznati uvijek po dobrom raspoloženju, jer osmijeh ne skida s lica. Maratonac koji je iza sebe ostavio Chichago, New York, London, Zagreb, Valenciju i Beč, sprema se za novi start, onaj u dalekoj Australiji. Josip Čes, osnivač i vlasnik u Čes Dental&Estetic klinika razgovoru za Portos otkriva zašto je počeo trčati, koliko se često prima četkice za zube, ali i kakve zube imaju Slavonci i Baranjci. Razgovarali smo s njim na šestom katu u tornju Eurodoma, odakle pogled iz potpuno drugačije perspektive ‘puca’ na Osijek i okolicu.
O čemu si maštao kao dijete, što ćeš biti kada odrasteš?
Kao klinac sam htio biti carinik. Bilo mi je to napeto, a patologija svega vuče se iz vremena kada se odlazilo preko granice u Harkanj, Mađarsku. Već kao srednjoškolac vidio sam se u budućnosti na mjestu sportskog komentatora.
Kako je pala odluka, bit ću stomatolog?
Mama je imala cilj, i hvala joj na tome. Ona me je usmjerila prema stomatologiji, koja je u konačnici prevagnula jer sam ljeto prije upisa na fakultet razmišljao i o medicini.
Ima li zdravlje zubi veze s trčanjem?
Stanje usne šupljine potencijalno ima veze s ozljedama. U mom slučaju, trčanje ima veze isključivo sa zdravljem glave, ne zubi. Trčanjem liječim glavu. Ono postaje kao ovisnost, o hormonu sreće koji se luči nakon trčanja. Kada ne istrčim dnevnu dozu, postajem latentno nervozan. To je ovisnost s koje se lako ‘skineš’.
Koliko dnevno trčiš?
Iziđem van i trčim, po nekoliko sati. Glavom mi se tada roje poslovne ideje, misli. Znao sam čak trčati i na posao. U prosjeku mjesečno trčim više od 250 kilometara. Godišnje se to penje na preko 3000 pretrčanih kilometara.
Ja trčim, između ostalog, kako bih održao liniju jer imam tendenciju k debljanju.
Gdje je početak priče Čes Dental&Estetic klinike?
Mama je dentalni tehničar, a silom prilika je bila natjerana da ode u privatnike. I tu kreće priča. Kada sam završio stomatologiju u Rijeci, vratio sam se u Osijek, onda je došla poslije i supruga Sandra, pa brat Damir. Sada nas je oko 30, od kojih je 9 stomatologa.
Koliko vremena provedeš na poslu?
Kada uđem u ordinaciju znam raditi i po 10 sati na dan. Kad krenem, ne stajem. Najviše se volim baviti implantologijom, kirurgijom i zubnom protetikom.
Mogu li se Slavonci i Baranjci pohvaliti zdravljem svojih zuba?
Uf, zubi su im katastrofa. Jako loše. U Čes Dental&Estetic klinika imamo uslugu čišćenja zubnog kamenca i pjeskarenja. To je preventiva. U svijetu je to normalno da jednom u pola godine odeš na čišćenje, dok kod nas to jako malo ljudi radi. Upravo zbog toga nam je to fokus, pokušavamo podići svijest među ljudima koji nemaju naviku odlaska stomatologu osim kada već imaju problem.
Tko je u svijetu u vrhu po zdravlju zuba?
Mislim Skandinavci. Zdravlje zuba ovisi o različitim faktorima, poput kvalitete hrane koju konzumiramo. Imamo sve lošije zube jer smo usmjereni na industrijski prerađenu hranu koja je i ljepljiva, manje bogata vlaknima, mineralima, ali je i do loše higijene usne šupljine.
Kakvi su tvoji zubi?
Imam sreće, dobri su. Sad sam ušao u ritam, pa zubni kamenac čistim svaka 3 mjeseca. Sve više mi se skuplja kako sam stariji. Imam 5 plombi, ali i genetski kvalitetne zube.
Kako ih održavaš, što radiš?
Redovito ih i pravilno čistim, perem.
Koliko maratona si do sada istrčao?
Šest velikih, u Valenciji, Zagrebu, New Yorku, Chicagu, Beču, Londonu.
Koji je idući?
Idem u Sydney 31. kolovoza. Bit ću u Australiji nekih 10-ak dana.
A, kakvi su planovi Čes Dental&Estetic klinika?
Imamo prostora za širenjem i novim zapošljavanjem. Primili smo dosta i nemedicinskog kadra koji nam je bitan za daljnji razvoj.
