Na obilježavanju 35. obljetnice ustroja osječkih pričuvnih brigada ponovno je upozoreno na nedovoljnu zastupljenost osječke obrane u nacionalnom sjećanju i potrebu da se ratna baština grada trajno sačuva u muzejskoj ustanovi.
Pod sloganom „Ponosni Osijek – Nepokoreni grad” u subotu, 24. listopada, u Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku obilježena je 35. obljetnica ustroja 130. i 160. osječke pričuvne brigade Hrvatske vojske. Uz prisjećanje na ratni put postrojbi koje su imale važnu ulogu u obrani grada, program je obuhvatio otvorenje multimedijske izložbe „Osijek na udaru brutalne agresije”, prikazivanje dokumentarnog filma i dodjelu povelja zahvalnosti. Na obilježavanju je ponovno istaknuta potreba da se obrana Osijeka trajno sačuva kroz Muzej Domovinskog rata.
Dopredsjednik Hrvatskog časničkog zbora Osječko-baranjske županije Zlatko Dernaj podsjetio je na važnost obiju brigada u obrani grada, posebno istaknuvši njihov doprinos u sprječavanju neprijateljskog pokušaja zaokruživanja Osijeka.
“Govorimo o dvjema pričuvnim osječkim brigadama koje su bile na glavnom udaru pokušaja zaokruživanja grada. Prije svega o 130. brigadi, koja je pokrivala južnu stranu grada, ali i 160. brigadi, koja je u završnom dijelu obrane imala iznimno važnu ulogu. Posebno je značajna akcija Đavolja greda, u vrijeme kada se cijeli Donji grad nalazio u vrlo nezavidnom položaju jer su neprijateljske snage mogle izbiti na obalu rijeke Drave”, rekao je Dernaj.
Istaknuo je kako je obrana Osijeka često ostajala u sjeni obrane Vukovara te ocijenio da doprinos osječkih branitelja zbog toga nije dovoljno prepoznat na nacionalnoj razini.
“Osječki branitelji pobjednici su Domovinskog rata, ali nisu dovoljno priznati na razini cijele države. Nakon okupacije Vukovara upravo je ovdje zaustavljen daljnji prodor neprijatelja i zauzeta čvrsta obrambena pozicija koja je bila ključna za konačnu pobjedu”, poručio je Dernaj.
Prema podacima iznesenima na obilježavanju, tijekom Domovinskog rata na osječkom je području poginulo 1724 ljudi, među kojima 1327 branitelja i 397 civila.
O ratnom putu 130. brigade govorio je njezin ratni zapovjednik, pukovnik Živko Mijić, prisjetivši se teških okolnosti u kojima je postrojba nastajala u jesen 1991. godine. Brigadu je trebalo organizirati uz nedostatak ljudstva i naoružanja, a njezini pripadnici preuzeli su obranu širokog područja južno od Osijeka.
„Ovu sam brigadu podigao iz pepela. Usadio sam ljudima svijest da se trebaju uspraviti i razmišljati o ulasku u Antunovac. Bili su na svega 300 metara od svojih kuća, gledali su ih, ali se nisu mogli vratiti sve do mirne reintegracije. Ti su ljudi učinili sve što su mogli i na tome im veliko hvala”, rekao je Mijić, istaknuvši i važnost prenošenja ratnih svjedočanstava mlađim generacijama
Ratni put 160. brigade predstavio je njezin zapovjednik Dubravko Jezerčić, podsjetivši na sudjelovanje brigade u obrani Laslova, pokušajima vraćanja okupiranih naselja i držanju obrambenih položaja prema Baranji, podsjetivši i na akciju Đavolja greda.
Ratna baština ne smije ostati raspršena po privatnim arhivima
Govoreći o potrebi osnivanja muzeja, Dernaj je naglasio kako se obveza braniteljskih udruga ne može svesti samo na obilježavanje obljetnica. Potrebno je, poručio je, vrijednosti Domovinskog rata i iskustva njegovih sudionika sačuvati kroz instituciju koja će imati trajnu ulogu u obrazovanju, istraživanju i očuvanju povijesnog sjećanja.
“Naša je obveza u mirnodopsko vrijeme promicati vrijednosti koje su proistekle iz Domovinskog rata: hrabrost, odlučnost, solidarnost, zajedništvo i ljubav prema domovini. Ali tu ne može biti kraj. Naša je obveza slavnu obranu Osijeka konačno institucionalizirati i sve ono što se kvalitetno radi u braniteljskim udrugama pretočiti u Muzej Domovinskog rata, na čast i ponos svih branitelja grada Osijeka i hrvatskih domoljuba”, rekao je Dernaj.
Upozorio je kako vrijedna dokumentacija, fotografije, ratni predmeti i osobna svjedočanstva ne bi smjeli ostati raspršeni po braniteljskim udrugama i privatnim arhivima. Njihovo objedinjavanje u muzejskoj ustanovi omogućilo bi sustavno čuvanje građe, njezino predstavljanje javnosti i stvaranje trajnog mjesta sjećanja na obranu grada.
“Ako nemamo institucije, ako institucionalno ne progovaramo, onda je upitno jesmo li mi zaista pobijedili u Domovinskom ratu”, zaključio je Dernaj.
Poruka s obilježavanja tako nadilazi prisjećanje na ratni put dviju brigada. Uz očuvanje uspomene na poginule i sve koji su sudjelovali u obrani Osijeka, otvara se i pitanje kako njihovu ulogu trajno sačuvati u kolektivnom sjećanju te osigurati da buduće generacije imaju pristup dokumentima, svjedočanstvima i povijesnim činjenicama o obrani grada.
Foto: portos.hr
