Četvrta utrka FIND ME na lijevoj obali Drave okupila je građane svih generacija, s ciljem podizanja svijesti o nestancima djece i važnosti pravodobne reakcije. Organizatori su upozorili i na važnost nacionalne linije za nestalu djecu 116 000.
Na lijevoj obali Drave u Osijeku održana je četvrta utrka FIND ME, kojom se javnost nastoji upozoriti na problem nestanaka djece i važnost pravodobnog pružanja pomoći. Ovogodišnji izazov bio je prikupiti 1054 kilometra, koliko je, prema podacima organizatora, iznosio broj prijava nestanka djece u Hrvatskoj tijekom 2025. godine.
Na stazi od Skate parka do Zoološkog vrta i natrag okupili su se Osječanke i Osječani svih generacija. Cilj utrke nije bio natjecanje u brzini, nego potaknuti razgovor o razlozima zbog kojih djeca bježe od kuće ili se udaljavaju iz ustanova u kojima su smještena te o načinima na koje im društvo može pružiti podršku.
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, tijekom prošle godine zabilježena su 273 udaljenja djece iz obiteljskog doma, a 111 maloljetnika evidentirano je kao recidivisti, odnosno djeca koja su takvo ponašanje ponavljala. Uz to, zabilježen je 781 slučaj bijega djece iz ustanova u kojima su bila smještena.
Iako je ukupan broj prijavljenih slučajeva manji nego prethodnih godina, podaci upozoravaju na potrebu pravodobnog prepoznavanja teškoća s kojima se djeca suočavaju.
“Ovo je četvrta utrka koju organiziramo u Osijeku i svake godine na ovaj način želimo podići svijest o problematici nestale djece, ali i upoznati što više građana s postojanjem nacionalne linije za nestalu djecu 116 000. Brojka od 1054 prijave u prošloj godini ne znači da je toliko djece trajno nestalo. Najčešće je riječ o djeci koja su pobjegla iz obiteljskog doma ili se udaljila iz ustanova u kojima su smještena. Važno je razumjeti što stoji iza takvih odluka i kako im možemo pomoći”, istaknuo je Ivan Ćaleta, voditelj Centra za sigurniji internet pri Centru za nestalu i zlostavljanu djecu.
Najveći broj slučajeva odnosi se na adolescente koji se mogu suočavati s emocionalnim, obiteljskim i drugim životnim teškoćama pa im se bijeg čini kao način privremenog udaljavanja od problema.
“Najčešće govorimo o tinejdžerima i adolescentima koji su se našli u životnoj situaciji s kojom se ne znaju nositi ili u kojoj nisu dobili podršku kakvu su očekivali. Naravno, svaka je situacija individualna i ne možemo sve slučajeve promatrati jednako. Upravo je zato važno razgovarati s djecom, prepoznati njihove potrebe i reagirati prije nego što bijeg postane njihov odgovor na problem“, pojasnio je Ćaleta.
Foto: CNZD
