Ruža je mala gesta, ali u domu postaje trenutak koji prekida rutinu i vraća svečanost u dan. Lica su crvenjela, oči sjajile, a poneka suza pojavila se od osjećaja da su viđene, cijenjene i važne
U Domu za starije i nemoćne Magnolija u Vukovaru, Dan žena već je godinama jedan od onih dana koji se ne preskaču. Kao i svaki blagdan u Magnoliji, i ovaj se slavi s pažnjom, toplinom i onom tihom brigom koja starijim ljudima znači više nego što se može izmjeriti.
Od oko devedesetak smještenih u Magnoliji, tek je nešto više žena, a upravo su one toga dana bile u središtu pozornosti. Vlasnik doma, Marin Plišo, zajedno sa svojim suradnicama, obišao je svaku korisnicu i darovao joj ružu. One koje su bile u zajedničkom boravku dočekale su ih uz osmijehe i kratke razgovore, a korisnicama koje su nepokretne, bolesne ili jednostavno nisu mogle doći, ruže su s jednakom pažnjom donesene u njihove sobe. U Magnoliji se uvijek pazi da nitko ne ostane po strani.
Kao i uvijek, kuharice doma ispekle su velike, elegantne bijele torte, ukrašene crvenim ružama od kreme — jednostavne, lijepe i napravljene s puno ljubavi. U dvorani se polako stvarala svečana atmosfera, uz glazbenu pratnju koja je ispunila prostor poznatim melodijama i laganim ritmom.
Kad je glazba krenula, oni koji su mogli — zaplesali su. Oni koji nisu, veselo su pratili pogledom, pljeskali i davali ritam, kao da su i sami dio plesnog kruga. U Magnoliji se uvijek pronađe način da se bude dio trenutka, bez obzira na godine ili pokretljivost.
U domu u kojem se za svaki blagdan peče, boja, pjeva i smije, Dan žena nije samo datum. To je tradicija nježnosti. Podsjetnik da pažnja ne mora biti velika da bi bila važna. I da jedna ruža, pružena iskreno, može uljepšati dan — baš svaki put.
Foto: Dom Magnolija Vukovar
