Popularni balet Orašar Čajkovskog obilježio je umjetnički put Vuka Ognjenovića, magistra glazbene pedagogije, uz obrazovanje iz klavira i solo pjevanja, plesača i koreografa. To je svijet koji za njega traje pune 22 godine. Od prvih koraka na sceni, koji su bili prije više od 30 godina, do sadašnjeg statusa, u Orašaru je prošao gotovo sve, od uloga i koreografskih zadataka do vođenja mladih plesača. Upravo ova predstava, Ognjenovića je nekako najviše obilježila tijekom karijere koja traje tri desetljeća na plesnoj pozornici. U razgovoru otkriva što mu je najposebnije u Orašaru, ali koje je sve uloge plesao do one koja mu je najdraža, a koja najizazovnija.
‘Plesao sam gotovo sve što se može plesati, od Vojnika, Fritza, Arapskog, Kineskog, Španjolskoj, Ruskog, preko Orašara pa sve do Princa. Najdraža mi je definitivno Orašar, kojega sam otplesao više od 100 puta’, jasan je Ognjenović.
Za ovu predstavu reći će kako je fenomen, u prvom redu zbog glazbe.
‘Toplo se nadam da to nije samo zbog trendova. No, i da je tako, utjecaj koji ima na razvoj baletne umjetnosti, kao i njegovu afirmaciju, globalno je nemjerljiv.’, dodaje Ognjenović napominjući kako bi Orašar svakako trebao biti jedna od prvih predstava svakomu tko želi doći u teatar pogledati nešto, jer će se sigurno zaljubiti u teatar i poželjeti opet doći.
Ističe kako se nikada nije ni pomislio povući iz Orašara za kojega se nada da će još dugo živjeti u Osijeku.
Ljubav prema baletu
‘U balet sam se, odnosno plesnu umjetnost općenito, zaljubio na poziv svoje profesorice klavira u srednjoj školi, Stanke Džambić. S obzirom na to da je ona svestrana kao i ja, ne samo klaviristica, nego i plesačica suvremenoga plesa, tako me zvala da sudjelujem u plesnoj verziji mjuzikla Hair. Dakle, počeo sam kao plesač suvremenog plesa, no vrlo brzo dobio poziv iz HNK-a u Osijeku da se pridružim tadašnjoj Plesnoj skupini, koja je sudjelovala u operama, operetama i mjuziklima pa i mnogim dramskim predstavama. Moj prvi baletni pedagog bila je Štefanija Heller, koja me naučila prvim koracima, ali i redu, radu i disciplini, prijeko potrebnima u našem poslu.’, otkriva kazališne plesne početke Ognjenović.
U balet se, dodaje, istinski zaljubio kada je otišao na prvi baletni seminar u Vodice, kod Silve Muradori Perkov i Gya Perkova. ‘Oni su doslovce udahnuli u mene i prenijeli mi neopisivu ljubav i ogroman entuzijazam za balet. Za to sam im vječno zahvalan.’, ističe osnivač i voditelj Baletnog studija u osječkom HNK-u te predavač na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku (AUKOS).
Odlazak na školovanje
Odlazak na školovanje u Zagreb smatra prekretnicom u svojoj tri desetljeća dugoj karijeri. Tamo je proveo šest godina u HNK plešući u svim predstavama tih godina, potom odlazak u K&K Ballet Osterreich gdje je, navodi, stekao ogromno iskustvo te povratak u Osijek gdje je, kako kaže, dao sve od sebe da vrati balet na scenu HNK-a.
‘Izrazito je teško uskladiti primarni posao na AUKOS-u, gdje sam izv. prof. art. i predajem scenski pokret, što isto tako jako volim. Hvala svemiru što je vezan za balet i ples, tako da me jednako tako ispunjava. Motivaciju nalazim u svemu oko sebe. Najviše u svom ansamblu koji jednako tako ludo voli balet kao i ja. Nalazim i u ljudima koji rade mnogo teže poslove pa i dalje nalaze ljepotu u svemu oko sebe, ne predaju se apatiji ni melankoliji današnjice.’, otkriva Vuk Ognjenović koji godinama prakticira i jogu, kako održava motivaciju i fizičku spremu.
Kada se govori o scenskom pokretu i osnovama baleta, svojim studentima na Akademiji ističe važnost scenskog govora tijela.
‘Uvijek im govorim da ih, prije nego progovore na sceni, publika uvijek prvo doživi kroz tijelo i tjelesnost, tek tada slijedi sve drugo. Zato je scenski pokret itekako bitan za budućeg dramskog glumca, kao i opernog pjevača. Poznavanje osnova baleta, kao i povijesnih, karakternih i ostalih plesova, aktivno pridonosi stvaranju potpunoga umjetnika.’, ukazuje ovaj magistar glazbene pedagogije, uz obrazovanje iz klavira i solo pjevanja, plesač i koreograf koji više od 10 godina pokušava vratiti balet u HNK u Osijeku.
‘Punih se 18 godina trudim vratiti balet u grad. Zapravo sam to i učinio, barem što se moga dijela tiče. Na razvoj baleta gledam vrlo pozitivno, s obzirom na to da se od svih klasičnih kazališnih umjetnosti nekako i dalje najviše razvija, odnosno ima prostora za razvoj. U Hrvatskoj, a ponajviše u Osijeku, očekujem jako puno. Prvenstveno u smislu otvaranja radnih mjesta za plesače, kao i zapošljavanju hrvatskoga kadra na ta ista radna mjesta. Svakako se nadam nastavku podrške nadležnih institucija, kao i daljnjim sustavnim otvaranjima područnih škola za klasični balet, ali i za suvremeni ples.’, zaključuje Vuk Ognjenović.
