Od poljoprivrede i prehrambene proizvodnje do biljne prerade i poduzetništva, 29. Jesenski sajam u Osijeku okupio je izlagače iz Hrvatske i susjednih zemalja. Među njima su bili i mali proizvođači koji svoju proizvodnju prilagođavaju dostupnosti sirovine, tržištu i novim zahtjevima kupaca.
29. Jesenski sajam u Osijeku jučer je završio nakon tri dana tijekom kojih su se predstavili proizvođači, obrtnici i poduzetnici iz Hrvatske i susjednih zemalja. Na sajmu se moglo pronaći gotovo sve – od meda, domaćih sireva i proizvoda od ljekovitog bilja do slavonskih suhomesnatih proizvoda, podnih obloga, rukotvorina i brojnih drugih proizvoda.
Među izlagačima su bili i proizvođači koji se svojim djelatnostima bave već desetljećima, ali i oni koji posljednjih godina mijenjaju način proizvodnje kako bi pronašli nove mogućnosti plasmana i povećali vrijednost vlastitih proizvoda.
Od Baranje do Lonjskog polja: 15 tona meda godišnje
Jedan od njih je OPG Grapis iz Virovitice, koji se pčelarstvom bavi više od 25 godina. Proizvodnja je s vremenom postala sve opsežnija, a danas u njoj sudjeluju tri obitelji.
„Trenutačno imamo oko 300 pčelinjih zajednica, a godišnje proizvedemo približno 15 tona meda“, kaže Dario Grahovac.
Obiteljsku proizvodnju pokrenuo je njegov otac, a s vremenom su se poslu pridružili i sinovi. Danas kombiniraju stacionarno i seleće pčelarenje, ovisno o dostupnosti paše i uvjetima tijekom godine.
„Sezona počinje u Baranji na uljanoj repici, zatim idemo na bagrem oko Virovitice, nakon toga slijede lipa, amorfa, kesten i medljikovac. Tijekom godine pčele selimo između Slavonije, Baranje, Lonjskog polja i Petrove gore, ovisno o uvjetima paše“, objašnjava Grahovac.
U ponudi imaju bagremov, lipov, amorfin, cvjetni, suncokretov i kestenov med, a posebno ističu medljikovac, koji ne nastaje od cvjetnog nektara.
„To je jedina vrsta meda koja nije cvjetnog podrijetla. Dobiva se od slatke tvari koju izlučuje cvrčak, a naše pčele ju prikupljaju na području Lonjskog polja“, pojašnjava Grahovac.
Iako je ovogodišnju sezonu obilježila suša, konačnim rezultatom su zadovoljni.
„Nismo imali pašu amorfe kakvu smo očekivali, ali ostalim pašama smo zadovoljni pa možemo reći da je godina bila dobra“, kaže.
Bilje iz različitih krajeva Hrvatske
Sirovina iz prirode temelj je proizvodnje i Travara MB iz Bjelovara, koji se preradom bilja bavi oko 45 godina. Proizvode čajeve, masti, kapi i tinkture, a cijeli proces proizvodnje i pakiranja obavljaju sami.
„Sve sami radimo i pakiramo. Imamo preko 100 vrsta biljaka, primorsko bilje poput kadulje i vrijeska, a ovo kontinentalno s područja Bjelovara, Bilogore i slavonskog dijela“, kaže predstavnik tvrtke.
Dio sirovine osiguravaju preko kooperanata, dok za berbu na vlastitim, već ustaljenim lokacijama imaju potrebna odobrenja. Svaka se sirovina, dodaje, mora kontrolirati i analizirati prije nego što uđe u proizvodnju.
Travar MB danas ima 22 zaposlenih, a proizvode plasira kroz vlastite prodajne punktove i trgovačke centre u Osijeku i drugim gradovima. Na Jesenski sajam dolaze već godinama.
No, kao i mnogi drugi proizvođači, suočavaju se s problemom dostupnosti sirovine i radne snage.
„Kao i sa svime, sve teže i teže. Nema ni biljaka, ni ljudi koji bi radili“, kaže.
Afrička svinjska kuga promijenila način nabave
Na promjene uvjeta proizvodnje morao se prilagoditi i Damir Lenić iz Bošnjaka, koji proizvodi tradicionalne slavonske suhomesnate proizvode poput kulina, kulinove seke, pečenice i šunke.
Njegov obiteljski pogon posljednjih je godina posebno obilježila afrička svinjska kuga, zbog koje je morao promijeniti način nabave svinja.
„Imam svoj pogon za preradu mesa, ali već nekoliko godina nemam vlastite svinje. Kako smo u Bošnjacima, koji su bili u zoni ograničenja, svinje nabavljam iz Brodsko-posavske županije jer je ona oslobođena od afričke svinjske kuge“, kaže Lenić.
Većinu proizvoda plasira na austrijsko i njemačko tržište, pa mu je podrijetlo sirovine posebno važno.
„Ako koristimo svinje iz područja pod ograničenjima, robu ne možemo prodavati osam do devet mjeseci. To nam stvara ozbiljan problem, pa se prilagođavamo i sirovinu nabavljamo iz slobodne zone“, pojašnjava.
Nekada je na gospodarstvu držao između 80 i 100 svinja i surađivao s kooperantima, no danas se oslanja na kupnju grla za preradu. Godišnje proizvede oko deset tona proizvoda.
Za tradicionalne suhomesnate proizvode koristi teža grla, između 200 i 240 kilograma.
„Takve su svinje zrelije i masnije, što je važno za proizvodnju kulina i drugih trajnih proizvoda. Kod manjih svinja meso sadrži više vode pa nije pogodno za kvalitetno sušenje“, kaže.
U međuvremenu su čvarci postali jedan od traženijih proizvoda.
„Kada smo počinjali 2002. i 2003. godine, čvarke gotovo niste mogli prodati. Danas su pravi hit i postižu cijenu od 20 do 30 eura po kilogramu“, kaže Lenić.
Od vlastitog mlijeka do gotovog proizvoda
Na proizvodnju „od polja do stola“ usmjeren je i Stanko Gašić iz Beketinaca. Na obiteljskom gospodarstvu imaju 50 muznih krava, dok je ukupno na gospodarstvu do 110 grla različitih uzrasta. Dnevno prerađuju oko 600 litara mlijeka.
„Želja nam je preraditi sve naše mlijeko, proširiti proizvodnju i zadržati naše mlade“, kaže Gašić.
OPG danas vodi njegov sin, koji je nositelj gospodarstva od 2017. godine, iako je Gašić stariji bio začetnik proizvodnje. Upravo je vlastita prerada trebala omogućiti da veći dio vrijednosti ostane na gospodarstvu.
„Ja sam htio zatvoriti. Proizvodnja svježeg mlijeka je ludost, proizvodnja s planiranim minusom. Koliko god po kravi povećavali proizvodnju, vi automatski povećavate troškove“, kaže.
Siranu su otvorili 2017. godine, a danas imaju 140 četvornih metara proizvodnog prostora. U sirani rade dvije osobe, dok u proizvodnji sudjeluju članovi obitelji i zaposlenici.
Gašići drže simentalske krave, a važna im je kvaliteta mlijeka i dugovječnost grla. Dio proizvedenog mlijeka zasad još uvijek odlazi otkupljivaču.
„Srce me boli za svakom kapljicom koju odvezu jer 50 centi za litru punomasnog mlijeka je više nego sramotno. Najteže je kad netko gazi vaš trud“, kaže Gašić.
Smatra da budućnost treba tražiti u proizvodnji gotovih proizvoda, a njihova se sirana posljednjih godina širi i novim asortimanom. Ove su godine predstavili dva nova proizvoda – sir s dodatkom mediteranskih začina i sir s blagom ljutinom, koji se, kaže, dobro prihvatio među kupcima.
„Od kvalitetnog mlijeka imate i kvalitetan sir“, ističe Gašić.
Prvi put na sajmu, s ponudom za privatne i javne objekte
Drugačiji dio domaćeg poduzetništva predstavila je osječka tvrtka Somnia, specijalizirana za prodaju i ugradnju podnih obloga.U godini u kojoj je graditeljstvo bilo jedna od tema ovogodišnjeg Jesenskog sajma, njihova je ponuda parketa, laminata, vinila i drugih podnih obloga bila dio tog segmenta sajamske ponude. Mladen Šokčević u poslu ima 19 godina iskustva, a posljednjih deset godina posluje samostalno. Na Jesenski sajam ove su godine došli prvi put.
„Specijalizirana smo trgovina podnih obloga. Tu spadaju parketi, laminati, vinili, podne obloge za vanjsku uporabu, kao i različite vrste lajsni“, kaže Šokčević.
Orijentirani su na privatne kupce, ali rade i za stambene objekte i javni sektor. Među projektima na kojima su radili su i javne ustanove, a osim prodaje nude i ugradnju, koju prema potrebi izvode vanjski kooperanti.
Najviše rade parkete, koji dolaze u različitim vrstama drva, dimenzijama i načinima slaganja – od ravnog polaganja do riblje kosti i francuskog veza. Površinska obrada može biti uljena ili lakirana, a među najčešćim izborima su hrast i orah.
Surađuju i s domaćim proizvođačima, iako veći dio asortimana uvoze. U ponudi imaju i proizvode brenda Rubio te drugih europskih proizvođača.
Većinu poslova odrađuju u okolici.
„Najviše radimo lokalno. Više volimo ispoštovati kvalitetu da ispoštujemo i rok isporuke“, kaže Šokčević.
Za Somniu je ovogodišnji Jesenski sajam bio prvo sudjelovanje, a za više od 250 izlagača još jedna prilika za predstavljanje proizvoda, usluga i načina poslovanja.
Foto: portos.hr
