Poduzeća ostaju u sigurnijoj zoni: održavaju postojeće, izbjegavaju rizike i rjeđe ulaze u nova zaduženja, dok veći projekti čekaju povoljniji trenutak.
Hrvatska poduzeća ušla su u razdoblje u kojem se investicijske odluke odmjeravaju pažljivije nego ranije. Ambiciozniji projekti ostaju po strani dok se ne razbistre očekivanja, a kapital se sve češće usmjerava u sigurnije, operativne poteze. U praksi to znači manje širenja i više održavanja postojećih kapaciteta — obrazac koji se sve jasnije vidi i u europskim podacima.
Prema EIB Investment Reportu 2024/2025, mala i srednja poduzeća diljem EU‑a “prelaze na investicijske odluke s kraćim horizontom”, osobito u sektorima gdje su troškovi kapitala porasli. Hrvatska se uklapa u taj trend, ali s jednom specifičnošću: domaća poduzeća raspolažu znatno skromnijim vlastitim izvorima financiranja, pa promjene u poreznom okviru ili cijeni zaduživanja brže mijenjaju njihove planove.
Najbolje se to vidi u strukturi ulaganja. Udio projekata koji stvaraju novu dugotrajnu imovinu smanjuje se, dok raste udio ulaganja u održavanje postojećih kapaciteta. Drugim riječima, ne otvaraju se nova poglavlja, nego se čuva ono što već postoji. U europskom kontekstu to je osjetljivo jer EU ulazi u razdoblje ubrzane tehnološke tranzicije — umjetna inteligencija, energetska učinkovitost i automatizacija postaju ključni kriteriji konkurentnosti.
Da je riječ o stvarnom izazovu, pokazuje i primjer iz Austrije. Tamošnja gospodarska komora (WKO) objavila je da su austrijska mala poduzeća u 2025. godini smanjila ulaganja u novu opremu za više od 20 posto, upravo zbog rasta troškova financiranja i neizvjesnosti oko potražnje. Ako se to događa u jednoj od najstabilnijih ekonomija EU‑a, jasno je da je pritisak na manje razvijena tržišta još izraženiji.
Hrvatska pritom nosi dodatni teret: višegodišnji trend preusmjeravanja kapitala prema nekretninama i kratkoročnom najmu. Eurostat bilježi da je Hrvatska među državama s najvišim udjelom investicija u stambene nekretnine u odnosu na ukupna ulaganja. Sličan problem imaju Portugal i Španjolska, koje su već uvele porezne korekcije kako bi kapital vratile u produktivne sektore. Hrvatska tek ulazi u tu raspravu.
Kreditni podaci dodatno potvrđuju promjenu ritma. Prema Hrvatskoj narodnoj banci, poduzeća uzimaju manje novih kredita, osobito onih namijenjenih širenju poslovanja. Europska središnja banka u svojim analizama navodi da takav obrazac obično prethodi razdoblju u kojem se rast temelji više na potrošnji nego na produktivnosti — što je za Hrvatsku posebno osjetljivo, s obzirom na to da je produktivnost već godinama ispod prosjeka EU‑a.
Sve to vodi prema istoj točki: bez snažnijeg investicijskog ciklusa teško je očekivati stabilan rast produktivnosti, a time i dugoročno održiv gospodarski razvoj. Hrvatska se nalazi u trenutku u kojem odluke o poreznoj politici, poticajima i investicijskom okruženju mogu odrediti smjer za sljedeće desetljeće — i hoće li poduzetnici i dalje odgađati veće projekte, ili će ponovno početi otvarati nova poglavlja.
