Blagdanski jelovnik koji čuva tradiciju, ali – i more

Može li blagdanska večera biti istovremeno vezana uz tradiciju i bogatstvo okusa te održiva. Kako se na Badnjak tradicionalno jedu riblja jela, iz WWF Adrija apeliraju kako je pri odabiru važno paziti na održivost ribe koja se priprema. Ističu kako su mora i oceani pod velikim pritiskom te je poželjno napraviti značajan zaokret u životnim navikama kako bi se izbjegle neželjene posljedice.

Zagrijavanje oceana i klimatske promjene uzrokuju drastične promjene i u Jadranskom moru, omogućujući širenje termofilnih vrsta iz Crvenog mora te pojavu invazivnih vrsta koje ugrožavaju prirodnu ravnotežu i gospodarstvo, napominju iz WWF-Adrije, jedne od najvećih i najuglednijih svjetskih nezavisnih organizacija za zaštitu prirode, s gotovo pet milijuna pristaša i globalnom mrežom aktivista u više od stotinu zemalja.

Objašnjavaju kako morski predatori poput morskih pasa gube bitku s ljudskim pritiscima, dok ribarstvo trpi zbog smanjenja resursa, a prosječna potrošnja ribe danas je dvostruko veća nego prije 50 godina.

‘Kako bismo očuvali morske resurse, birajmo lokalno ulovljene i održive proizvode uz pažnju na certifikate koji jamče odgovornost i održivost. Promišljenim odabirom hrane možemo smanjiti ekološki otisak i pridonijeti očuvanju bogatstva mora za buduće generacije’, apelira Hrvoje Čeprnja, stručnjak za ribarstvo u WWF-Adriji čija je misija zaustaviti propadanje zemljina prirodnog okoliša te izgraditi budućnost u kojoj ljudi žive u skladu s prirodom čuvajući svjetsku biološku raznolikost te osiguravajući da je upotreba obnovljivih prirodnih resursa održiva, promovirajući smanjenje zagađenja i rasipne potrošnje.

Opisuju kako se tradiconalno, blagdanski stol zamišlja uz bakalar. Prema legendi, prvi poznati kontakt s bakalarom u Hrvatskoj dogodio se kada je mletački plemić Piero Querini 1431. godine doživio brodolom blizu norveških obala. Nakon što su ga domaćini naučili tehniku sušenja ribe, on je odnio sušeni bakalar u Veneciju, odakle se tradicija takvog pripremanja bakalara proširila prema hrvatskoj obali. 

‘Iako je bakalar tradicionalni dio blagdanskog stola, on ima svoje skrivene troškove – od prelova koji ugrožava stokove do velikog ugljičnog otiska zbog transporta iz dalekih sjevernih mora’, ističe Čeprnja.

Umjesto bakalara oslić

‘Zašto ne odabrati lokalnu, na održiv način ulovljenu ribu, poput oslića s parangala, koji je nekad bio primarni izbor sušene ribe na našim prostorima. Za razliku od bakalara, oslić gotovo da nema sitnih koščica pa je praktičniji i za konzumaciju’, dodaje Čeprnja.

Iz WWF-Adrije poručuju, da ako se odlučujete za delikatese poput škampa, da je odlična alternativa plavi rak, invazivna vrsta koja je jestiva i izuzetno ukusna. Tu je i riba paun (lav), još jedna invazivna vrsta koja šteti našim domaćim vrstama, a ukusna je poput škrpine. Iako je ozloglašena zbog svoje sposobnosti brzog širenja i otrovnih bodlji,  izuzetno je cijenjena morska delikatesa. Svoj blagdanski jelovnik možete začiniti i morskim algama. Iako su kod nas slabo zastupljene u jelovnicima, alge obiluju raznolikim okusima, od, slatkastog, blago slanog ili dimljenog, do umamija.

Mora i oceani ključni su za klimu i prehranu milijardi ljudi. Premda su ribolovni pritisci u Mediteranu smanjeni, zahvaljujući strožim pravilima poput EU-ove Zajedničke ribarstvene politike, još uvijek prelaze održive razine.

‘Birajte odgovorno, lokalno i uz oznake održivosti! Svakim svojim izborom doprinosimo očuvanju mora’, zaključuje Čeprnja uz poziv da na WWF-ovoj stranici možete doznati više o održivim proizvodima iz ribarstva.

(Foto: Pixabay)

Podijelite ovaj članak