Nejasni propisi koče širu primjenu digestata u hrvatskoj poljoprivredi, iako bi mogao zamijeniti dio mineralnih gnojiva i poboljšati kvalitetu tla. O njegovu statusu, potencijalu i preprekama raspravljalo se na FAZOS-u.
Dok Hrvatska dio mineralnih gnojiva nabavlja iz uvoza, velike količine digestata, ostatka koji nastaje u proizvodnji bioplina, još nisu dovoljno iskorištene u poljoprivredi. Njegov potencijal, ali i prepreke široj primjeni, bili su tema okruglog stola „Digestat – otpad ili ključ kružnog gospodarstva u hrvatskoj poljoprivredi”, održanog u sklopu AgroForuma Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek (FAZOS) i obilježavanja 66. obljetnice Fakulteta.
Dekan FAZOS-a prof. dr. sc. Tomislav Vinković poručio je da je cilj otvoriti dijalog između struke, zakonodavaca i šire zajednice kako bi se pronašao način za korištenje digestata umjesto njegova tretiranja isključivo kao otpada.
Milijuni tona i milijunska vrijednost
Prof. dr. sc. Davor Kralik s FAZOS-a upozorio je na neujednačen regulatorni tretman organskih materijala. Njihov status, objasnio je, ovisi i o podrijetlu sirovina koje ulaze u bioplinsko postrojenje, što može otežati korištenje dobivenog digestata nakon obrade.
Prema Kralikovoj procjeni, u Hrvatskoj se godišnje proizvede oko dva milijuna tona digestata, a djeluje približno 40 bioplinskih postrojenja. Njegovu potencijalnu gnojidbenu vrijednost usporedio je s oko 31.000 tona mineralnih gnojiva, odnosno približno 12 milijuna eura godišnje.
„Šteta je što imamo takve količine materijala koji bi mogao biti koristan poljoprivredi, a istodobno uvozimo gnojiva. Digestat ne treba promatrati samo kao otpad, nego kao potencijal i važan dio kružnoga gospodarstva”, poručio je Kralik.
Na problem neujednačenog tumačenja propisa upozorio je i Robert Spajić, član Uprave Podravke Agri. Prema njegovoj procjeni, godišnja proizvodnja digestata u Hrvatskoj doseže i tri milijuna tona.
„Ono što je nama u segmentu primjene digestata problematično jest to što su nadležna tijela nejednako tumačila što je digestat koji iz određenog bioplinskog postrojenja izlazi, je li on otpad ili nusproizvod”, rekao je Spajić.
Korist za tlo, ali uz kontrolu kvalitete
Prof. dr. sc. Irena Jug istaknula je da se vrijednost digestata ne mjeri samo njegovim gnojidbenim učinkom. Ovisno o sastavu i načinu primjene, može pridonijeti poboljšanju strukture tla, infiltraciji vode i zadržavanju vlage, što je posebno važno u sušnim razdobljima.
„Digestat je visokovrijedno gnojivo, ali i poboljšivač tla”, naglasila je Jug, uz upozorenje da se njegova primjena mora prilagoditi svojstvima tla, potrebama biljaka i kvaliteti samog materijala. Neodgovarajuće doziranje može povećati gubitke hranjivih tvari i rizike za okoliš.
Na potrebu jasnih kriterija primjene upozorila je i prof. dr. sc. Brigita Popović s FAZOS-a. Za sigurno korištenje potrebno je analizirati sastav digestata, poznavati podrijetlo sirovina i odrediti uvjete primjene. Dodatni izazov predstavljaju troškovi prijevoza do poljoprivrednih površina.
„Mi još uvijek ne možemo govoriti da je digestat organsko gnojivo. On se još uvijek smatra otpadom, odnosno nečim što treba zbrinuti, a ne resursom kojim treba upravljati”, istaknula je Popović. Dodala je da je pravilnik kojim bi se uredilo područje gnojiva i gnojidbenih proizvoda pripremljen prije otprilike godinu i pol dana, ali još nije počela njegova primjena.
Sektor čeka jasnija pravila
Na posljedice regulatorne neizvjesnosti za bioplinski sektor upozorio je Marijan Cenger, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača bioplina (HUPB) i direktor tvrtke BIOEL d.o.o. Digestat je opisao kao „kamenčić u cipeli” sektora, posebno ističući nejasna pravila za postupanje s pojedinim organskim ostacima, uključujući muljeve iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
„Već smo u crvenoj zoni”, poručio je Cenger, pozivajući nadležna ministarstva da jasnije urede status digestata i uvjete njegova korištenja.
Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak rekao je da je za rješavanje tog pitanja potrebno uskladiti propise koji se odnose na poljoprivredno zemljište, gnojidbene proizvode i zaštitu okoliša. Prema njegovim riječima, prijedlog pravilnika prošao je europsku proceduru, a dogovoren je model koji bi trebao omogućiti buduću primjenu digestata ako zadovolji propisane uvjete. Najavljene su i smjernice koje bi korisnicima trebale olakšati snalaženje u postupcima.
Maja Pokrovac, direktorica Udruge Obnovljivi izvori energije Hrvatske (OIEH), pitanje digestata povezala je s razvojem domaćeg bioplinskog sektora i energetskom neovisnošću. Podsjetila je da je OIEH 2021. godine, u suradnji s Agronomskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, proveo analizu troškova i koristi digestata kao organskog gnojiva.
„Poljoprivreda je proizvodnja hrane, ali i proizvodnja energije”, poručila je Pokrovac. Dodala je kako je Europska unija postavila cilj da do 2030. godišnja proizvodnja biometana dosegne 35 milijardi kubičnih metara. Ostvarenje tog cilja otvara razvojne mogućnosti za domaći sektor.
Hoće li digestat u Hrvatskoj postati vrijedan resurs ili će i dalje ostati materijal koji treba zbrinuti, ovisit će ponajprije o jasnijim pravilima i uspostavi uvjeta za njegovu sigurnu primjenu. Potencijal postoji, no za njegovo iskorištavanje potrebno je povezati znanost, poljoprivredu, energetiku i nadležne institucije.
Foto: portos.hr
