Mnogim starijim i ranjivijim korisnicima inkluzivni dodatak pokriva osnovu skrbi, a njihove obitelji unatoč tome podnose velik financijski teret.
Najava uvođenja tzv. inkluzivnih kartica, koje bi zamijenile dosadašnju isplatu inkluzivnog dodatka na račune korisnika, otvorila je snažnu raspravu o tome gdje završava pomoć, a počinje kontrola. Prema predloženom modelu, sredstva bi se mogla trošiti samo na unaprijed definirane kategorije ili kod odabranih pružatelja usluga, što bi za mnoge korisnike značilo ograničavanje načina na koji mogu podmirivati stvarne potrebe svoje obitelji.
Saborski zastupnik Nezavisne platforme Sjevera Ivica Baksa upozorio je kako bi takav sustav mogao dovesti do situacija u kojima se osobe s invaliditetom i roditelji djece s teškoćama tretiraju kao građani drugog reda. „Zapitajmo se kakvu poruku šaljemo ljudima kojima smo odlučili pomoći, ako im istovremeno pokazujemo da im ne vjerujemo. Roditelji djece s teškoćama su heroji koji godinama nose teret sustava. Oni najbolje znaju što njihovoj djeci treba“, poručio je.
Prema dosad dostupnim informacijama, zna se tek dio ograničenja: inkluzivne kartice ne bi se mogle koristiti u kladionicama, trgovinama alkoholom i cigaretama, niti za druge oblike potrošnje koje sustav smatra neprikladnima. No ono što i dalje nedostaje jest pozitivna lista — službeni popis kategorija na koje bi se sredstva smjela trošiti. Bez te liste korisnici ne znaju hoće li karticom moći plaćati privatne terapije, rabljena pomagala, prijevoz, smještaj u domovima ili druge troškove koji u stvarnom životu čine osnovu skrbi. Upravo ta neizvjesnost izaziva najveću zabrinutost među obiteljima i udrugama.
„To nije pomoć, to je pokušaj kontrole koji oduzima dostojanstvo. Hoće li roditelji morati objašnjavati na blagajni zašto im kartica ne prolazi? Hoćemo li ljude javno obilježavati i ponižavati?“ upozorio je Baksa. Naglasio je kako inkluzija mora značiti ravnopravnost i povjerenje, a ne dodatnu administrativnu kontrolu i ograničenja.
Raspravu je dodatno potaknuo slučaj onkološke bolesnice i samohrane majke iz Vukovara, koja je, prema vlastitom iskazu, bila pod pritiskom da potpiše izjavu da nije samac, iako to ne odgovara stvarnom stanju. Pozvala se na upute Ministarstva o proširenju definicije samca, no u nadležnom uredu socijalne skrbi navodno je dobila odgovor da službenica „nema nikakav papir“ i da je „ne zanima što ministar priča na TV-u“. Nakon što je povukla izjavu, o svemu je obavijestila nadležne institucije.
Ovaj slučaj otvara šire pitanje provedbe zakona na terenu i dosljednosti primjene službenih uputa. U praksi, razlike u tumačenju mogu značiti razliku između ostvarivanja prava i njegovog uskraćivanja, posebno za građane koji se već nalaze u ranjivim životnim okolnostima.
Baksa je pozvao Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da odustane od uvođenja inkluzivnih kartica i osigura da se zakoni i upute provode jednako za sve korisnike, bez dodatnih prepreka ili nejasnoća.
