Blagdan Svih svetih, koji se u Hrvatskoj slavi 1. studenoga kao državni praznik, nije tek dan sjećanja na preminule već je posvećen sjećanju na sve svece Katoličke crkve — kako one službeno proglašene, tako i one koji su živjeli u skladu s kršćanskim vrijednostima, a nisu formalno kanonizirani.
To je dan kada se vjernici prisjećaju uzora vjere, predanosti i duhovne snage.
U liturgijskom smislu, naglasak nije na smrti, nego na vječnosti — na pozivu Bogu koji vrijedi za svakog čovjeka, bez obzira na vrijeme, narod ili društveni status. Svetost se ne mjeri titulom, već životom u ljubavi, predanosti i vjeri.Dan kasnije, 2. studenoga, obilježava se Dušni dan, kada se vjernici posebno prisjećaju svojih pokojnika. Taj dan donosi osobnu tišinu, molitvu i zahvalnost, dok se Svih svetih promatra kao zajednički trenutak slavljenja onih koji su svojim životom svjedočili vjeru.Povijesni korijeni i suvremeni običajiŠtovanje svetaca u kršćanstvu seže u najranija stoljeća, kada su mučenici bili prvi uzori svetosti. S vremenom su se toj skupini pridružili asketi, biskupi i svi oni koji su živjeli iznimnu duhovnu predanost. Prva službena kanonizacija zabilježena je 993. godine, kada je papa Ivan XV. proglasio svetim Ulrika iz Augsburga.
Danas se blagdan Svih svetih u Hrvatskoj obilježava i kroz običaje koji nadilaze crkvenu praksu — uređuju se grobovi, pale svijeće, donosi cvijeće, a groblja postaju mjesta tihe povezanosti između živih i pokojnih. U mnogim gradovima, uključujući Osijek, uvode se posebne linije i regulacije kako bi građanima olakšali dolazak na groblja.
