Dok mladi u Finskoj napuštaju roditeljski dom s 21,4 godine, u Hrvatskoj ostaju gotovo deset godina duže, u prosjeku do 31,8 godine. No, Hrvatska nije iznimka – s rastom cijena nekretnina i smanjenom dostupnošću priuštivog stanovanja, slične izazove dijele mnoge europske zemlje.
Njemačka i Nizozemska bilježe rekordan rast cijena nekretnina, dok Španjolska i Italija imaju velik broj praznih stanova koji se ne koriste zbog spekulativnih praksi. Francuska i Belgija suočavaju se s padom priuštivosti stanovanja, dok u Danskoj i Švedskoj postoje napredni modeli socijalnog stanovanja koji bi mogli poslužiti kao primjer.
Upravo je ta tematika bila u fokusu panela „Prema priuštivijem stanovanju u Europskoj uniji i Hrvatskoj“, održanog u organizaciji Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj.
Na panelu su sudjelovali eurozastupnici Nikolina Brnjac (HDZ, EPP), Gordan Bosanac (Možemo, Zeleni/ESS), predsjednik Udruženja poslovanja nekretninama pri HGK Dubravko Ranilović, znanstvena istraživačica na Arhitektonskom fakultetu u Kasselu Iva Marčetić kao i direktorica tvrtke Colliers za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu Vedrana Likan.
Koordinirani pristup ili nacionalna ingerencija?
Brnjac je istaknula da 10 % građana EU-a troši više od 40 % prihoda na stanovanje, što ga čini nepriuštivim za mnoge. Naglasila je da su politike stanovanja primarno nacionalna odgovornost, ali EU može dati ključan doprinos revizijom zakonodavstva i otvaranjem fondova za priuštivu gradnju.
Nekretnine kao ulaganje, a ne stanovanje
Bosanac je upozorio na problem nekretnina koje nisu u funkciji jer ih vlasnici tretiraju isključivo kao investiciju. “Treba ih osloboditi – a alat je u poreznoj politici”, istaknuo je, dodajući da je važno osigurati javne stambene fondove koji bi omogućili gradovima da postanu aktivni vlasnici nekretnina.“Tu je novac iz EU-a ključan. No novog novca nema do 2027. pa sada radimo na prenamjenama“, kazao je Bosanac. Dodao je također da socijalno stanovanje mora biti visoko na listi prioriteta te da mnoge članice za ovu kategoriju nisu iskoristile mogućnosti iz postojećih EU programa.
Stambene strategije diljem EU-a
Vedrana Likan (Colliers) predstavila je koncept tri kategorije stanovanja – socijalnog, priuštivog i tržišnog – naglasivši da bi urbanističkim planiranjem bilo moguće osigurati ravnotežu među njima. Iva Marčetić (Arhitektonski fakultet u Kasselu) upozorila je da bi se postojeće nekretnine trebale bolje iskoristiti, ali da je to politički osjetljivo pitanje jer zadire u privatno vlasništvo.
Dubravko Ranilović (Udruženje poslovanja nekretninama, HGK) pozdravio je donošenje Nacionalnog plana stambene politike Hrvatske do 2030. ustvrdivši kako je riječ o dobrom prvom koraku. Napomenuo je da je je došlo do porasta prijave najma od strane građana od početka godine, što je pripisao učinku Vladinih mjera.
Stanovanje- temeljno ljudsko pravo
Uvodno su se okupljenima obratili Maja Ljubić Kutnjak (voditeljica Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj), Tomislav Jukić (Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine) te videoporukom zastupnik Marko Vešligaj (SDP, S&D; Posebni odbor za stambenu krizu). Vešligaj je istaknuo kako bi najmanje 50 milijardi eura godišnje iz EU blagajne trebalo biti usmjereno na stambene politike te da stanovanje nije mehanizam za profit već temeljno ljudsko pravo.
Panelisti su zaključili kako će ključne biti kombinirane mjere – od porezne politike do EU fondova, od urbanističkih rješenja do snažnije političke volje. Dok Skandinavske zemlje aktivno pomažu mladima u osamostaljenju, ostatak Europe – uključujući Hrvatsku – tek traži prave alate kako bi stambeno pitanje prestalo biti egzistencijalni problem.
