Prvo nacionalno istraživanje o sigurnosti djece na internetu otkriva da djeca već u 5. razredu primaju neželjene sadržaje, a u višim razredima sve češće postaju žrtve seksualne ucjene i iznude, najčešće svojih vršnjaka.
Dok se digitalni svijet širi brže nego što ga društvo uspijeva razumjeti, treći dan CSC – Cyber Security Conference 2025 donio je prijeko potrebnu pauzu za promišljanje: ne o tehnologiji kao takvoj, nego o njezinom utjecaju na najranjivije među nama. U organizaciji Centra za sigurniji internet, edukativni dio programa bio je posvećen zaštiti djece i mladih u virtualnom prostoru koji sve češće postaje mjesto susreta s neprimjerenim sadržajima, emocionalnim pritiscima i kaznenim djelima.
Uvodno predavanje izv. prof. dr. sc. Lucije Vejmelke sa Studijskog centra socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu predstavilo je rezultate prvog nacionalnog istraživanja o sigurnosti djece na internetu, provedenog među roditeljima učenika iz 21 osnovne i 21 srednje škole diljem Hrvatske. Podaci su uznemirujući, ali nužni: djeca već u petom razredu primaju
U tom kontekstu, izlaganje Borisa Radanovića iz Britanskog centra za sigurniji internet podsjetilo je da problemi s kojima se suočavaju djeca nisu lokalni, nego univerzalni. Tehnologija je, kako kaže, brža od društva, a djeca brža od sustava. Potrebna je ne samo edukacija, nego i strukturna potpora – država koja razumije da digitalna sigurnost nije luksuz, nego temeljna potreba svakog djeteta.
O digitalnom zdravlju i otpornosti u virtualnom svijetu govorila je Mia Mardešić iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dok je Denis Rukavina, magistar kriminalistike, otvorio pitanje forenzičnog pristupa zaštiti djece žrtava kaznenih djela. Njihova izlaganja podsjetila su da sigurnost nije samo tehnički pojam, nego emocionalna i društvena odgovornost koja zahtijeva interdisciplinarni pristup, senzibilitet i spremnost na djelovanje.
Posebnu pažnju privukao je panel „Čovjek vs. chatbot“, na kojem se raspravljalo o ulozi umjetne inteligencije u društvenim odnosima. Može li AI biti emocionalno odgovoran? Može li razumjeti ranjivost, kontekst, nijanse? Psihoterapeutkinja Iva Mikulić, profesor Tomislav Levak i Tea Čičić iz Centra za sigurniji internet nisu nudili gotove odgovore, nego su otvorili prostor za nova pitanja – ona koja se ne tiču samo tehnologije, nego i povjerenja, odnosa i budućnosti komunikacije.
U završnoj poruci, voditelj Centra Ivan Ćaleta podsjetio je da strah od tehnologije ne vodi prema sigurnosti, baš kao što zabrane ne stvaraju povjerenje. Ono što djeci treba nije izolacija, nego podrška; ne kontrola, nego razumijevanje. Kroz godine rada, Centar za sigurniji internet izgradio je mrežu koja povezuje škole, roditelje, stručnjake i institucije, ali i zajednice koje prepoznaju da digitalna sigurnost nije dodatak obrazovanju, nego njegov temelj. Svaka nova škola koja se uključi, svaka obitelj koja nauči prepoznati rizike, svaki grad koji otvori vrata edukaciji – dio je šire misije: stvaranja digitalnog prostora u kojem se djeca ne snalaze sama, nego uz ljude koji ih znaju zaštititi.
