Bila je apsolventica na osječkom Filozofskom fakultetu kada se primila igle i konca. Iako je profesorica hrvatskog jezika i književnosti svoj put utabala je kao Simone Design. Osječanka Sanja Đaković u poduzetništvo je krenula s klupice u središtu Vodica, tamo je prodala svoje prve, sada prepoznatljive zgužvane kožne narukvice.
‘Njih sam valjda izradila na šlepere’, kroz smijeh započinje svoju poduzetničku priču za Portos Sanja Đaković poznata po svom brendu Simone Design. Ime je poteklo iz serije Nikita, ali na francuskom jeziku, gdje je bila Simone.
‘To je bila puka slučajnost. Gledala sam francusku Nikitu i tako je došlo do imena obrta kojega sam otvorila prije 15 godina. Kako se nisu u nazivu mogli koristiti anglicizmi, bio je Simone Dizajn, a sada je Design’, vraća se na svoje početke.
‘Okidač’ svega je bila mamina kožna torba iz Italije. Od toga komada iz maminog ormara zakotrljala se Sanjina priča. Često je znala posezati za njenim stvarima, rezala ih je, prerađivala, reklo bi se danas, reciklira.
‘Počelo je tada i vrijeme izlazaka, a kako nije bilo puno trgovina, kao danas, poželjela sam si torbicu oko struka. Napravila sam je prvo sebi, pa prijateljici za rođendan, a ostalo je poznato. Tako će Simone Design iduće godine postati punoljetna’, ponosno će Sanja kojoj je drago kada ugleda svoje torbe, ruksake,šalove, nakit, da ljudi prepoznaju njezin dizajnerski potpis.
Izazovna vremena
Priznaje kako joj je posao sada puno izazovniji jer, govori nam, može napraviti super kolekciju, imati odlične materijale, a mozak joj raditi sto na sat, ali sve to treba vrlo dobro marketinški upakirati i ponuditi tržištu.
‘Marketing je danas puno važniji od samog proizvoda’, govori nam, iako je Sanji od samog početka kvaliteta proizvoda uvijek na prvom mjestu.
‘A, odakle inspiracija?’, pitamo je.
‘Inspiriraju me putovanja, gledam. Zaljubljujem se u materijale, forme. Volim rukama opipati, osjetiti materijal, živi kontakt s nečim. Kada dođem do toga materijala, sjednem i onda kreće igra. Sve raširim po podu, uzimam dijelove, slažem, igram se’, odgovara nam.
Iako je uvijek mislila kako njezine stvari nose žene između 25 i 45 godina, iznenadila se kada joj je na Špancirfestu u Varaždinu prišla starija gospođa koja je kupila njezin ruksak prije više od pet godina.
‘Dakle, nema dobne granice. Dolazile su mi i mame kupovati ruksake za kćeri za srednju školu, jer su čvrsti i dimenzijama rađeni tako da unutra stanu knjige. Sve je minimalistički, polusportski, ali uklopivo u bilo koju kombinaciju, a to mi je i cilj’, opisuje svoje radove ova dizajnerica koja od početka voli izrađivati stvari koje imaju mogućnost nošenja na različite načine.
Veća mogućnost kombiniranja
Tako je nastala i prva kolekcija ruksaka s potpisom Simone Design, a koji su se mogli nositi na tri načina, kao ruksak, u ruci i kao torba, na ramenu.
‘Čim daješ mogućnost većeg broja kombinacija, imaš veće mogućnosti’, objašnjava nam dok sjedimo u njezinoj maloj radionici i ateljeu u samom središtu Osijeka, u Sunčanoj ulici.
Prije nego li nešto odluči ponuditi tržištu, proba na sebi. Od šalova, narukvica, torbica, ruksaka….
‘Unazad nekoliko godina imam i web shop, pa se do Simone Designa može i preko Interneta. Uočila sam kako često kupuju i muškarci za žene, pa me usput znaju pitati kada ću početi raditi muške kolekcije’, otkriva.
Šalovi s njezinim potpisom, primjećujemo, su unisex, mogu ih jednako nositi i žene i muškarci.
‘Iako je Internet omogućio veliku dostupnost svega, ja preferiram osobni kontakt, jer sam ja Simone Design, i ovo je moja priča. Ovo nije neki pusti proizvod koji je izišao iz neke tvornice. Stoga sam unazad tri godine aktivno krenula izlagati po sajmovima. Prisutna sam na varaždinskom Špancirfestu koji je zapravo festival. Tamo mi ljudi prilaze, kupuju, a onda i čuju cijelu priču o tome što nose. Kada me upoznaju, apsolutno je drugi doživljaj, druga priča. I to volim raditi’, iskreno će Sanja koja je Simone Design počela graditi u punk, rock stilu s lancima, crnom kožom, drvetom, metalom kojemu je crna boja uvijek osnovna.
‘Sada ubacim neke boje, ali volim crno, sivo’, kaže nam.
Iz Europe joj prijatelji često šalju fotografije s ulica Venecije, Berlina gdje uoče kako netko nosi njezine prepoznatljive ruksake.
Iskorak na inozemno tržište
‘Uvijek je me to lijepo, ugodno iznenadi. Zapravo mi je to i želja, voljela bih iskoračiti na vanjsko, inozemno tržište jer smatram da imam dobar proizvod u kojega ulažem i vjerujem u njega.’, sažima ova dizajnerica koja je, kaže nam, kao i većina kolega prestala raditi unaprijed sezonske kolekcije, nego se okrenula mini kolekcijama posvećena određenim događanjima. Iz njezinog ateljea sada će izići one blagdanske, blještave, božićne.
Za poduzetnike, ističe, nema dijela godine u kojem se odmaraju. Na kolektivni odlaze krajem prosinca i početkom siječnja. To je predah koji uhvate na startu nove godine. Sa sjetom govori kako je još malo onih koji sve rade ručno, od krojenja, s ravnalom i olovkom u rukama, rezanja.
‘Sve je hand made, doslovno sve. Znaju već stanovnici Sunčane kada se čuje lupanje reći da stavljam drukere’, kroz smijeh će Sanja Đaković koja se planira otisnuti u još jednu, novu avanturu. Upisala je edukaciju za turističkog vodiča.
