Lori
‘Ovo psetance baš baš nema sreće…
(Sreća je ko neka daleka, tek sanjana stvar, ko NLO, ko Nessie, tu i tamo neko tvrdi da ju je vidio, doživio, al nema pravog dokaza da postoji. Tako se o sreći misli u azilu.)
Lori ima 9 godina. I to je, zapravo, sve što može u ovome textu stajati uz “Lori ima..”. Do prije samo koji mjesec imala je još puno, al baš puno toga. Kad bi Lori pitali sad ona bi vam rekla da je imala sve. Ona koja sada nema ništa.
Imala je udomiteljicu koju je voljela sve te godine, zbog koje se osjećala ko osoba, ko patkica, kraljica, lujka, dijete i slatkica. Ko slikovnica, tako je izgledao život. Njih dvije same i njihova kuća, malo šume, puno mira, najljepše na svijetu. Tako se Lori sjeća. I onda je ta polovica tog dvojca, ta Lorici najvažnija osoba na cijelom svijetu, tad je ona stala u pol rečenice, pol života …i nikada više neće završiti ni jedno ni drugo…
Nakon 9 godina – Azil. Užas koji sam u njenim očima vidjela ravan je užasu svih ponora na čijim rubovima se trudimo ostati Ljudima. Mislim da je i ona htjela istim putem, nije htjela ostati sama. Odbijala je hranu, vodu,
sjedila ščučurena uz kućicu koja joj se nudila a koja je dva dana ostala neuseljena. Noću minus sedam.
Iduću smo je nasilu stavile u azilsku kancelariju i mic po mic, prevladala je ta kereća duša, ta najljepša tvorčeva izmišljotina koja postoji, počela je uzimati hranu iz ruke, trebalo nam je dva tjedna da krene piškiti i kakiti u šetnjama, da ostane sama na dvorištu, da se ne trese na muške glasove al smo uspjele! 
Prošlo je ravno mjesec dana i mogu vam reći da sad znam ko je ona, kakva je i šta joj treba.
Lori je mala, mala i nabijena, kad sjedne (i kad te popuši) pokušava ti dati šapu al od šlaufova koji su se nakupili sastrana ne može je skroz dići pa izgleda ko da samo kaže “helou” onima koji joj se raduju 
Lori je mala i ponekad se pravi da je još manja, iako ima dana i kad se pravi da je veličina 
Lori je dobra, Lori je puno puno toga, a nikoga da bi još mogao reći na sve to i “moja”.
Udomite Lori, šta da vam kažem osim duša će vam zato u raj
(Lori ne može čekat baš tolko pa požurite )’.
Lori živi u osječkom Azilu za pse Udruge Pobjede. Više informacija o psima kao i radu Azila možete zatražiti na pobjede@gmail.com ili na 0958723087
Želite li pomoći rad Azila svaka donacija je važna i psi vam unaprijed zahvaljuju na njoj:
Udruga PobjedeIBAN HR8823400091110405854
