TEO
Nemo’š nikad zaboravit da si vidjela psa kako tužno sjedi na kiši, na cesti, tu di su ga ostavili a on, zamisli čeka, unatoč svemu! Ne vjeruje da se nikad neće vratiti…
Teo je imao, tako negdje 5 do 6 mjeseci kad smo ga našle. Kad nam je tim prizorom slomio srce. Bilo je to u proljeće 2021., znači da je ovih dana napunio 3. rođendan. Nije bilo slavlja, ni svjećica, ni grica, ni bonus zagrljaja, ničega.
Nitko se ni sjetio nije. Tako ti je kad živiš u sirotištu koje se, eto, Azil zove.
Jedna epizoda sa Božićnog ručka me sjetila da o njemu moram da vam pišem. Kad u Azilu postoji pas kojeg su šetali naizmjence djeda od 90 godina i unuk od 6 pa onda taj pas zaslužuje bar mala svjetla reflektora. Podsjetio me taj prizor njih nejakih s kojima moj dobri Teo šeće, na svu tu dobrotu koje tolko u Azilu ima, eto u tom crnom žgoljavom psu kojeg nitko da primjeti, da mu da šansu, a on takav predobar, neprimjetno tu živi i rijetko trči prvi prema ogradi da pozdravi.
I tako taj Teo koji samo jednom tjedno ide u šetnju dobije tog djedu i to dijete i on se strpljivo s njima gega, čeka ih, laganini šeće. Obziran je i pažljiv i divan i ne bi ni mrtav povukao taj povodac.
To je isti taj Teo koji obožava papati, al nikad, nikad se ne gura kad je ručak nego strpljivo čeka da se njegova zdjelica napuni i stavi pred njega, Nikad nije otrčao na tuđu ili pokušao maznut.
I takav Teo koji je dobar ko što su dobri oni koje je lako volit, takav Teo već dvije i po godine živi u Azilu.
Potpuno neprimjetan….’
Teo živi u osječkom Azilu za pse Udruge Pobjede. Više informacija o psima kao i radu Azila možete zatražiti na pobjede@gmail.com ili na 0958723087
Želite li pomoći rad Azila svaka donacija je važna i psi vam unaprijed zahvaljuju na njoj:
Udruga PobjedeIBAN HR8823400091110405854
