Glazbenu karijeru Osječanin Ljudevit Laušin započeo je u srednjoj školi svirajući gitaru, a potom nastavio osnivanjem benda Red Roosters. No, glazbene vode odvele su ga i u neke druge avanture, uključujući svirku na brodovima koji plove na relaciji Kopenhagen-Oslo. Kako Skandinavci prihvaćaju njegove autorske radove, postoji li kod njih turbo folk te brojne druge zanimljivosti otkriva u razgovoru za Portos
Ljudevit Laušin, talentirani osječki glazbenik, započeo je svoju glazbenu karijeru u drugom razredu srednje škole, motiviran koncertom Rolling Stonesa u Zagrebu 1998. godine. Dok većina mladih glazbenika započinje s klasičnom glazbom, Ljudevit je od samog početka bio privučen rock’n’rollom, što ga je navelo da pohađa satove gitare. Iako je upisao pravo, ubrzo je shvatio da ga glazba puno više privlači te je odlučio upisati Glazbenu akademiju.
Godine 2004. formirao je bend Red Roosters koji je svoj prvi nastup imao u rock klubu u Donjem Gradu, nakon čega su uslijedili nastupi u Zagrebu i dva puta u Londonu gdje je Ljudevit pred engleskom publikom imao priliku prezentirati svoje autorske pjesme napisane još u srednjoj školi a na engleskom jeziku.
Pandemija koronavirusa i mjere lockdowna prisilile su ga na solo karijeru.
“Spletom okolnosti, kako su mjere popustile, ljudi su me počeli zvati da sviram solo po Osijeku,” kaže Ljudevit. “Nikada prije to nisam radio, ali sam profilirao svoj solo repertoar i to je postalo moj primarni izvor prihoda”, dodaje.
Iako je bend trenutno u stanju mirovanja, Ljudevit planira njegovo ponovno aktiviranje jer još uvijek ima mnogo autorskih pjesama koje želi izvoditi.
Autorske pjesme osječkog glazbenika osvajaju srca Skandinavaca
Jedan od zanimljivijih trenutaka njegove karijere svakako je sviranje na brodovima koji plove između Kopenhagena i Osla.
“Riječ je o manjim kruzerima koji voze na različitim skandinavskim vodenim rutama. Bio sam i na relaciji između Talina i Stockholma te između Osla i Kiela”, objašnjava Ljudevit. Dodaje kako brodovi voze svaki dan, a u svakom od gradova ima sestrinski brod, pa se brodovi stalno izmjenjuju.
“ Ako se netko primjerice ukrca danas u Oslu, preksutra je ponovno u Oslu. Putnici obično ostaju dva dana, iako neki ostanu i duže (smijeh). Obično putuju zbog šopinga, odmora ili daljnjih transfera. Brod je u biti veliki trajekt s više lokala, a ja sam samo jedan od izvođača jer na brodu ima i show lounge, jazz bar, disco s DJ-em, pijanista u restoranu. Brod je mini kruzer s kabinama za spavanje, a može primiti oko 2,5 tisuće ljudi” kaže Ljudevit.
“Skandinavci se ne razlikuju puno od nas, ali su na prvu kulturniji. Međutim, što se tiče alkohola, često su neumjereniji od naše publike, pa na brodu postoji čak i zatvor za “problematične” putnike koji nerijetko i prenoće u ćelijama” priča Ljudevit.
Dodaje kako njegov repertoar obuhvaća većinom stare rock hitove, ali kombinira i reggae, swing, bossa novu, country, i uvijek ubaci još neku svoju autorsku stvar, na koju jako dobro reagiraju.
“Nekad je atmosfera kao na partyju, a nekad publika samo sluša. Dobro prolaze stvari od Cat Stevensa, Boba Dylana, Neila Younga, koje su mirnije i više za slušanje. Skandinavci su bolje upoznati s tim repertoarom nego naša publika, koja više traži življu rock glazbu premda se smanjio broj osječkih klubova s takvom glazbom. Iako nemaju neku istočnjačku glazbu poput turbo folka, imaju svoje šlagere koji zvuče kao iz 50-ih godina prošlog stoljeća. Njihovi šlageri su možda ekvivalent turbo folku na ovim prostorima, ali atmosfera nije kafanska. Nažalost, kod nas su pale društvene vrijednosti i glazba to reflektira; sve se pretvorilo u prezentaciju, fasadu, sve je potrošno. Kada sam pohađao srednju školu, postojale su supkulture kao pankeri i metalci, koje su se i vizualno isticale. Glazba je imala veću ulogu u smislu životnog stila jer si već po odjeći mogao prepoznati što tko sluša. Danas su svi uniformirani, slični, odijevaju se kao klonovi, a možda se sad već tako i ponašaju”, kaže Ljudevit.
Glazbe za kazalište predstave
No strast prema glazbi ne napušta ga a unazad nekoliko godine vratio se svojoj staroj ljubavi- skladanju glazbe za kazalište. “Od početka pandemije sam napravio tri predstave,” kaže. “Jedna od njih je ‘Plišana revolucija’, za koju sam radio glazbu na autorski tekst Vanje Jovanovića. Predstava je postigla ogroman uspjeh, pozitivne kazališne kritike a tražila se i karta više. Izvedba je dobila i nagradu Hrvatskog glumišta između ostalog za najbolju glavnu mušku ulogu, a na festivalu Dani glumca u Vinkovcima dvije nagrade u istoj kategoriji. A sad trenutno, isto sa Vanjom Jovanovićem, počinjem raditi na njegovoj adaptaciji “Gospodara Muha” Williama Goldinga, koja će premijerno biti izvedena početkom iduće godine, ističe Ljudevit.
Život glazbenika u Hrvatskoj
Biti glazbenik u Hrvatskoj nije lako, priznaje Ljudevit. “Teško je živjeti isključivo od glazbe, zato imam angažmane u Skandinaviji,” objašnjava.
“Oko 90 posto glazbenika radi neki drugi posao i svira sa strane kao hobi, jer ne mogu živjeti samo od glazbe što je dosta razumljivo. I sam sam isto radio prije u glazbenoj školi, ali eto sad sam uspio nekako uz te razne vidove glazbe, a radim i neku svoju glazbu u smislu komercijalne prodaje na internetu, tipa neke džinglove. Eto i to je neka vrsta prihoda, tako da sam uspio nekako iskombinirati, uz kazalište, solo svirke, pa nešto od autorskih prava što se dobije i privatne poduke učenika iako pedagogija nije baš primarna djelatnost”, kaže.
Na pitanje je li mu netko nekad ukrao pjesmu odgovara: „Za sada nije,sve prijavljujem ZAMPU. Osim toga, moje dvije klavirske skladbe objavila je izdavačka kuća iz Texasa, Tux People’s Music, i sada se mogu kupiti diljem svijeta,” dodaje.
U njegovom bogatom i zanimljivom glazbenom radu ni nagrade nisu izostale od kojih ističe nagradu Hrvatskog sabora kulture za zborsku skladbu, kao i rektorovu nagradu za mjuzikl “Trend Kabare”.
Planovi za budućnost
Planovi za budućnost kako kaže Ljudevit uključuju nastavak autorskog rada i ponovno aktiviranje benda Red Roosters. “Ljudi stalno pitaju kada će biti neka nova pjesma ili svirka. Posljednji singl, iz 2019. godine, bio je jako dobro prihvaćen. Pjesama ne manjka, samo trebamo pronaći vrijeme za snimanje i uvježbavanje” zaključuje na kraju Ljudevit.
Foto: Portos
