Prije Domovinskog rata, Osijek je bio jedan od simbola hrvatske industrije. Grad na Dravi bio je dom mnogim poznatim tvrtkama, toliko da se govorilo kako je Osijek industrijaliziraniji od Zagreba te ga se često nazivalo “hrvatskim Manchesterom”, piše Press 032 donoseći priču o propasti osječke industrije.
U gradu su se proizvodile mnoge poznate robne marke, od sitnih kućanskih potrepština do složenijih proizvoda. Ako uzmemo u obzir i širu okolinu Osijeka, to područje je nekada, prema riječima građana, funkcioniralo kao “država u državi”.
Stariji građani se još uvijek sjećaju razvijene strojogradnje, kemijske industrije, konditorske industrije, šećerane, pivovare, proizvodnje namještaja, kože, svile i šibica. Mnoge od tih nekada moćnih osječkih tvrtki više ne postoje jer su ugašene tijekom Domovinskog rata ili nakon pretvorbe i privatizacije.
Jedna od tih tvornica bila je Tvornica kože Osijek, poznatija kao stara Kožara, čija je zgrada prodana za više od 200.000 eura i koja će, prema planovima, postati budući medicinski centar. Drvoindustrijsko poduzeće Mobilia, osnovano još 1884. godine, također je nestalo, iako je nekada bilo jedno od najvećih poduzeća Austro-Ugarske s oko 1.300 radnika.
Osječka ljevaonica željeza i tvornica strojeva, poznata kao OLT, osnovana 1912. godine, bila je jedna od najvećih tvornica u SFRJ od 1970. do 1990. godine. Planira se da se na prostoru OLT-a izgradi sportski kompleks s olimpijskim bazenom i drugim sadržajima.
Nestala je i Svilana, osnovana 1926. godine, koja je bila prva tkaonica svile u Jugoslaviji. Osijek više nema ni proizvodnju šećera, lanene industrije, LIO-a, niti tvornicu za proizvodnju dječje konfekcije Tekos.
Tvornica žigica Drava Osijek, poznata kao “Šibicara”, ugasila je proizvodnju 2003. godine, nakon 147 godina neprekidne proizvodnje na istom mjestu.
“Šibicara” je osnovana 1856. godine kao “Prva osječka radionica ognjila” od strane Emericha Reisnera. Od 1909. godine, tvornica je nosila naziv Tvornica žigica Drava. Tijekom 1980-ih godina, tvornica je zapošljavala do 1000 radnika i proizvodila milijardu kutija šibica godišnje. Velike narudžbe iz inozemstva, posebno iz Iraka, omogućile su tvornici rad u četiri smjene, pri čemu je 90 posto proizvodnje išlo u izvoz.
Tvornica je preživjela Domovinski rat, ali nije izbjegla pretvorbu i privatizaciju koja je donijela obećanja o povećanju proizvodnje. Ipak, 2003. godine, tvornica je zatvorila svoja vrata. U travnju 2003., 84 radnika poslano je na čekanje, a kasnije su dobili otkaze. U srpnju iste godine, Glavna skupština je izbacila proizvodnju šibica s popisa djelatnosti Tvornice žigica Drava, smanjujući temeljni kapital s 37,7 milijuna kuna na 12,5 milijuna kuna. Tako je završila priča o osječkoj “Šibicari”, ostavljajući samo sjećanja na njenu slavnu prošlost.
