Razlike u pristupu obrazovanju i dalje snažno utječu na obrazovne ishode i životne mogućnosti djece diljem Europske unije.
Obrazovanje je već desetljećima jedno od ključnih područja europskih politika, no unatoč ulaganjima i strateškim dokumentima, razlike među državama članicama i dalje su duboke. One se ne stvaraju zbog talenta ili sposobnosti djece, nego zbog okolnosti u kojima odrastaju — od mjesta stanovanja do socioekonomskog statusa obitelji.
Najizraženije su regionalne i teritorijalne nejednakosti. U mnogim državama članicama razlika između urbanih središta i ruralnih ili udaljenih područja ostaje velika. Dok škole u većim gradovima imaju bolju opremu, stabilniji nastavni kadar i lakši pristup suvremenim obrazovnim alatima, učenici u ruralnim krajevima često se suočavaju s manjkom resursa, dužim putovanjem do škole i ograničenim mogućnostima za dodatne aktivnosti. Takve razlike posebno su vidljive u državama srednje i istočne Europe, ali prisutne su i u razvijenijim članicama.
Digitalni jaz
Socioekonomski status obitelji i dalje je jedan od najvažnijih čimbenika koji određuju obrazovne ishode. Djeca iz obitelji s nižim prihodima imaju manji pristup dodatnoj nastavi, digitalnoj opremi i stabilnim uvjetima za učenje, što izravno utječe na njihove rezultate i kasnije mogućnosti na tržištu rada. Pandemija je dodatno naglasila te razlike, a digitalni jaz postao je jedan od najvećih izazova europskih obrazovnih sustava. Nejednak pristup internetu, uređajima i digitalnim vještinama produbljuje postojeće razlike, osobito među učenicima iz ruralnih područja, manjinskih zajednica i ranjivih skupina.
U mnogim državama članicama i dalje postoje prepreke za djecu s invaliditetom i učenike iz manjinskih zajednica, za koje inkluzivno obrazovanje nije jednako dostupno. Razlike u pristupu podršci, prilagođenim programima i stručnim službama stvaraju dodatne barijere koje se teško nadoknađuju kasnije u životu.
Hrvatska se u tom kontekstu ističe jednim od najnižih udjela mladih koji rano napuštaju obrazovanje — oko dva posto, dok je prosjek Europske unije oko deset posto. Taj podatak pokazuje da sustav, unatoč brojnim izazovima, uspijeva zadržati mlade u obrazovanju i osposobljavanju. No Hrvatska dijeli i mnoge strukturne probleme drugih članica: razlike između urbanih i ruralnih škola, nedostatak nastavnika u pojedinim predmetima te potrebu za jačanjem digitalnih i strukovnih vještina.
Ulaganje u jednake prilike
Europska komisija najavila je nove mjere usmjerene na jačanje kvalitete obrazovanja, podršku nastavnicima i smanjenje razlika među državama članicama. U fokusu su ulaganja u infrastrukturu, digitalne kompetencije i programe poput Erasmus+, koji bi trebali dodatno ojačati mobilnost i dostupnost obrazovanja.
Iako su izazovi brojni, obrazovanje ostaje jedan od najvažnijih temelja europske budućnosti. Ulaganja u jednake prilike za svu djecu i mlade nisu samo socijalno pitanje, nego i preduvjet dugoročnog gospodarskog i društvenog razvoja Europske unije.
