Nekad si znao na čemu si. A danas? Danas možeš s nekim tjednima razmjenjivati poruke, planirati kavu i onda- tišina. Ghostanje, odnosno nagli prekid svakog kontakta bez objašnjenja, postalo je gotovo uobičajena praksa u modernim vezama. Psiholozi upozoravaju da ovakvo ponašanje može imati ozbiljne posljedice po mentalno zdravlje.
“Ghosting je jedan od najopasnijih pristupa prekidu – on šteti psihološkim potrebama osobe s kojom se prekida i izaziva snažne osjećaje isključenosti,” navodi se u analizi portala Zadovoljna.hr.
Zašto ljudi ghostaju?
Stručnjaci ističu da je glavni razlog – izbjegavanje. Lakše je nestati nego se suočiti s neugodnim razgovorom. No, to ne znači da je opravdano.
“Ghostanje je često rezultat emocionalne nezrelosti i straha od konflikta. Osoba koja ghosta zapravo bježi – ne samo od druge osobe, već i od vlastite odgovornosti,” objašnjavaju psiholozi s portala Psihoterapija i psihološko savetovanje.
Kako prepoznati ghostera?
Iako ne postoji savršena formula, postoje znakovi koji mogu upućivati na to da osoba nije emocionalno dostupna ili spremna za iskren odnos. Jedan od njih je nedostatak dosljednosti, odnosno kada se osoba javlja povremeno, bez ritma ili objašnjenja. Također izbjegavanje razgovora o emocijama, te “hot and cold” ponašanje. Osim toga nema zatvaranja krugova, nema razgovora o prošlosti, a još manje o budućnosti, sve ostaje nedorečeno.
Što učiniti kad te netko ghosta – i kako se zaštititi?
U svijetu u kojem je sve dostupno jednim swipeom, i ljudi su postali potrošna roba. Ali što učiniti kad se to dogodi baš tebi? Kad netko nestane bez riječi, ostavljajući te s pitanjima i tišinom?
Prvi poriv često je okriviti sebe. No istina je – ghostanje više govori o osobi koja je otišla nego o onoj koja je ostala. I koliko god bilo primamljivo tražiti zatvaranje, ponekad ga jednostavno nećemo dobiti. Neki ljudi ne znaju kako završiti priču, pa je samo – prekinu.
Zanimljivo je da starije generacije, koje su prošle kroz odnose bez ekrana i aplikacija, često lakše prepoznaju takve obrasce i manje ih pogađa digitalna šutnja. Mlađi, odrasli u svijetu stalne dostupnosti, češće osjećaju ghostanje kao osobni poraz – iako to nije.
Ako se osoba ponovno pojavi, kao što to “zombiji” često rade, treba se zapitati želimo li ponovno otvarati vrata nekome tko ih je već jednom zalupio bez riječi.
U svemu tome, najvažnije je – brinuti o sebi. Okružiti se ljudima koji vam pružaju podršku u svakoj situaciji. Ukoliko osjetite potrebu za profesionalnom podrškom, potražite ju. Nema ničeg slabog u tome kada kažete da vas je neki postupak povrijedio.
Možda stariji znaju nešto što mlađi tek uče – da ne moraš trčati za onima koji odlaze. Jer oni koji žele ostati, ostaju. I bez objašnjenja.
