EU uvodi zajednički popis sigurnih zemalja i strože uvjete za odbijanje neutemeljenih zahtjeva, a postupci za azil ubuduće će biti znatno brži
Europski parlament usvojio je nova pravila o azilu kojima se uvodi zajednički popis sigurnih zemalja podrijetla i jasniji kriteriji za primjenu koncepta sigurne treće zemlje. Cilj je ubrzati obradu zahtjeva i smanjiti broj postupaka koji se godinama razvlače u državama članicama.
Zastupnici su s 408 glasova za, 184 protiv i 60 suzdržanih podržali uspostavu EU‑ova popisa sigurnih zemalja podrijetla, dok je uredba o primjeni koncepta sigurne treće zemlje prihvaćena s 396 glasova za, 226 protiv i 30 suzdržanih.
Prema novim pravilima, Bangladeš, Kolumbija, Egipat, Kosovo, Indija, Maroko i Tunis smatraju se sigurnima za svoje državljane. To ne znači da su te zemlje bez kriminala, siromaštva ili političkih napetosti, nego da EU procjenjuje kako prosječni građanin u njima nije izložen ratu, progonu ili mučenju. Zato se zahtjevi za azil iz tih država rješavaju brže, a odbijanje je češće — osim ako pojedini podnositelj dokaže da je baš on u posebnoj opasnosti.
Primjerice, osoba iz Indije koja traži azil u EU-u morala bi dokazati da je izložena specifičnom riziku, poput političkog progona ili prijetnji, jer se polazi od toga da je Indija općenito sigurna za većinu njezinih građana. Ekonomske teškoće, korupcija ili loši uvjeti života sami po sebi nisu osnova za dobivanje azila.
Sigurnima će se smatrati i zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u, osim ako postoje okolnosti koje upućuju na suprotno, poput oružanog sukoba, visoke stope odobrenih zahtjeva za azil njihovih državljana ili sankcija zbog kršenja temeljnih prava. Europska komisija pratit će situaciju i po potrebi privremeno suspendirati ili trajno ukloniti neku zemlju s popisa. Države članice i dalje će moći imati i vlastite nacionalne popise sigurnih zemalja.
Nova pravila preciznije definiraju i primjenu koncepta sigurne treće zemlje — države kroz koju je osoba prošla na putu prema EU-u i u kojoj je mogla zatražiti zaštitu. Ako takva veza postoji, država članica može njezin zahtjev proglasiti nedopuštenim. Primjer bi bio putnik koji je prije ulaska u EU dulje boravio u Turskoj ili Srbiji, gdje je mogao zatražiti zaštitu; u tom slučaju EU može zaključiti da je ondje bio siguran. Izuzetak su maloljetnici bez pratnje. Sporazumi s trećim zemljama moraju sadržavati obvezu da te države u cijelosti razmotre zahtjeve osoba koje im se vraćaju.
Dio odredbi moći će se primjenjivati i prije pune primjene zakonodavstva u lipnju 2026., poput ubrzanih postupaka za državljane zemalja s niskom stopom odobrenih zahtjeva ili određivanja da je samo dio neke zemlje siguran ili nesiguran.
Izvjestitelj Alessandro Ciriani poručio je da novi popis predstavlja „političku prekretnicu“ i donosi jasnija, brža i učinkovitija pravila, dok je izvjestiteljica Lena Düpont naglasila da će se bržim odbijanjem očito neutemeljenih zahtjeva smanjiti pritisak na sustave država članica i izbjeći dugotrajni pravni limbo za tražitelje.
Dogovore još treba formalno potvrditi Vijeće EU-a, nakon čega će nova pravila postati dio europskog zakonodavstva o azilu
