Drvene ptice i Balkanski špijun stižu s pričama o nasilju nad ženama, strahu i sustavima moći, u izvedbama 8. i 11. lipnja
Dvije snažne i nagrađivane predstave stižu u lipnju na osječku pozornicu iz kazališnog konzorcija K‑HNK, mreže koja povezuje nacionalna kazališta Zagreba, Varaždina, Osijeka, Rijeke i Splita. Suradnja unutar konzorcija donosi publici recentne vrhunce hrvatske dramske produkcije i otvara prostor za razmjenu poetika, tema i kazališnih energija.
U HNK-u u Osijeku tako gostuju Drvene ptice, nagrađivana drama Lidije Deduš u koprodukciji HNK-a u Varaždinu i HNK-a u Zagrebu, te kultni Balkanski špijun Dušana Kovačevića u režiji Miloša Lolića. Dva snažna kazališna naslova, svaki na svoj način, otvaraju pitanja koja i danas oblikuju društvo — od femicida i šutnje do paranoje, straha i mehanizama kontrole.
Femicid i obrasci šutnje koji traju desetljećima
Drvene ptice Lidije Deduš vraćaju publiku u ruralnu svakodnevicu 80‑ih, u vrijeme kada se o nasilju nad ženama govorilo tiše i rjeđe nego danas. Autorica polazi od vlastitog iskustva života na selu i od pitanja koliko se promijenio način na koji društvo gleda na femicid i njegove uzroke.
Radnja je smještena u sredinu obilježenu alkoholizmom, patrijarhalnim pravilima i ograničenim mogućnostima za mlade. U takvom okruženju odrasta Nada, tinejdžerica koja želi pobjeći od unaprijed zacrtane sudbine. Drama prati pet dana koji će obilježiti njezin život i živote ljudi oko nje — suseljana, mjesnog doktora i njegove supruge — uvodeći pritom i elemente kriminalističkog prosedea.
Kako se zaplet razvija, pred publikom se otvara niz naturalistički građenih scena u kojima se razotkrivaju tajne, potisnute emocije i odnosi načeti godinama šutnje. Slika sela postaje mozaik grubosti, rijetkih nježnosti i snažne potrebe za slobodom i ljubavlju.
Predstava je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju dramsku predstavu u cjelini. Ivan Plazibat osvojio je nagradu za režiju, a Sunčana Zelenika Konjević za sporednu žensku ulogu.
Strah, paranoja i sustavi koji stvaraju vlastite neprijatelje
Balkanski špijun, kultna drama Dušana Kovačevića, i danas ostaje jednako relevantna kao u trenutku nastanka. Kroz humor, apsurd i grotesku secira mehanizme straha, paranoje i društvene kontrole, pokazujući kako sustavi koji počivaju na sumnji i poslušnosti neminovno proizvode vlastite neprijatelje.
U režiji Miloša Lolića naglasak se stavlja na pretjeranu sumnjičavost i opsjednutost opasnostima izvana, koje mogu dovesti do tragikomičnih, ali i opasnih situacija. Predstava otvara prostor za razmišljanje o suvremenom društvu, njegovim strahovima i obrascima ponašanja koji se, unatoč vremenskoj distanci, iznova vraćaju.
