U božićnom duhu kada slavimo zajedništvo, obitelj i nadu, donosimo vam inspirativnu priču o obitelji Palinkaš čiji je put od ratom pogođenog Vukovara do uspjeha u Novom Vinodolskom primjer snage, hrabrosti i ljubavi prema vinogradarstvu.
Obitelj Palinkaš, čija priča započinje u ratom pogođenom Vukovaru, danas se ponosi uspješnom vinarskom i vinogradarskom tradicijom koja je svoj vrhunac dosegla u slikovitom Novom Vinodolskom. Njihov put, obilježen mukotrpnim radom i hrabrošću, simbol je snage ljudskog duha i sposobnosti da se iz teških situacija iznjedri nešto lijepo i trajno.
Nakon teških godina tijekom Domovinskog rata, obitelj Palinkaš odlučila je napustiti svoj dom u istočnoj Slavoniji i započeti novi život. Odabrali su područje Novog Vinodolskog, gdje su u divljini zapuštenog zemljišta prepoznali potencijal za vinogradarstvo. Uz predanost i trud, uspjeli su transformirati ovo područje u pravi vinski raj. Njihova vinarija, nazvana po položaju Pavlomir, postala je simbol nade i obnove, a svaki od 30 hektara vinograda svjedoči o njihovoj upornosti.
Godina 1994. bila je presudna za obitelj Palinkaš jer su tada posadili svoje prve vinograde. Ubrzo su postali jedni od pionira u proizvodnji pjenušavih vina na Kvarneru, istovremeno njegujući tradiciju i inovaciju. Njihove sorte grožđa, uključujući žlahtinu, muškat žuti i cabernet sauvignon, pretočene su u fantastična vina, uz posebno spravljen pjenušac od graševine, postale su prepoznatljive i cijenjene među ljubiteljima vina. Osim vinograda u Novom Vinodolskom, obitelj Palinkaš posjeduje i 4 hektara vinograda u Šarengradu, odakle potječu njihovi korijeni, a tom povezanosti s rodnim krajem dodatno obogaćuju svoju vinsku priču.
Simbol nade i obnove
Obitelj Palinkaš posebnim trudom i predanošću uspjela je stvoriti vinariju koja nije samo mjesto proizvodnje vina, već simbol zajedništva, otpornosti i ljubavi prema zemlji i tradiciji. Svaka boca predstavlja odricanje, rad i strast obitelji koja je unatoč svim izazovima uspjela stvoriti nešto nevjerojatno. Njihova vina, koja su prepoznata na brojnim vinskim manifestacijama, ne samo da osvajaju nagrade, već i srca onih koji ih kušaju.
Njihov put ka uspjehu započet 1994. godine, kada su kao prognanici iz Vukovara stigli u Vinodolsku dolinu, doveo ih je do današnjih 40 hektara zemlje, od čega je 31 hektar vinograda, te vinarije kapaciteta 300 tisuća boca. U srcu vinograda izgradili su novi podrum i kušaonicu u kojoj danas uživaju brojni posjetitelji. Za trideset godina rada stvorena su vina koja po ocjenama struke stoje “rame uz rame” s najboljim svjetskim vinima. Palinkaš posebnu pozornost posvećuje domaćoj autohtonoj sorti žlahtina, koju je vratio u Vinodol. Uz žlahtinu njeguju i vina drugih sorti: chardonnay, cabernet sauvignon, frankovku, pinot bijeli, muškat, od kojih su neka vrhunska vina. S ponosom ističe pjenušce „1288“ i „San Marino“ koji spadaju u kategoriju vrhunskih pjenušaca. Ujedno je “San Marino” jedini vrhunski pjenušac od sorte žlahtina.
Obiteljska tradicija i inovacija
Glava obitelji, Miroslav Palinkaš, vlasnik vinarije Pavlomir u Novom Vinodolskom i predsjednik udruge vinara “Vina Kvarnera”, ističe kako su u starom napuštenom imanju koje su dobili od grada, odnosno županije, prepoznali potencijal i mogućnosti čitajući povijesne dokumente u kojima je zabilježeno 614 hektara vinograda na tom području, te proizvodnja pjenušaca. “Odlučili smo slijediti te tradicijske smjernice. U sadnju prvih vinograda krenuli smo 1994. godine, a 1998. smo već počeli proizvoditi prve količine vina, između tisuću do dvije tisuće litara. Posao smo dalje razvijali uz potporu županije i grada koji su prepoznali naše napore, povratak Vinodola i njegovog značaja. Dali su nam financijsku podršku u smislu sadnica, odvodnje, navodnjavanja i drugih potrebnih inputa kako bi proizvodnja ne samo funkcionirala već se i širila. I mi smo tako stigli do 30 hektara vinograda i vinarije kapaciteta 300 tisuća litara. Od sorti imamo žlahtinu, chardonnay, muškat žuti i cabernet sauvignon. Te četiri sorte su u Pavlomiru, a na području Šarengrada imamo 4 hektara graševine”,priča Miroslav.
Pjenušci kao kruna uspjeha
S proizvodnjom pjenušavih vina započeli su još 2008. godine, kada su bili među prvih ukupno 15 proizvođača u Hrvatskoj.
“Tada smo krenuli s našim “1288” pjenušcem koji je te 2008. godine bio zapravo jedini vrhunski pjenušac u Hrvatskoj proglašen na HAPIH-ovom Zavodu za vinarstvo i to nam je dalo jedan podstrek da nastavimo dalje. Taj se pjenušac radio od žlahtine, chardonnaya i pinota bijelog, a onda smo počeli proizvodnju samo od žlahtine, dok smo od cabernet sauvignona počeli raditi rose i potom pjenušac od graševine. To nam je zapravo zadnji pjenušac koji smo proizveli prije nekoliko godina, a njega jedino radimo metodom charmat, znači vrenje u tankovima i to je onako jutarnji, svježi pjenušac, prije ručka. Ostali su nešto ozbiljniji pjenušci, nije ni ovaj neozbiljan, šaljivo kaže Miroslav, nego su po karakteru malo drugačije posloženi, objašnjava.
“Proizvodnja pjenušca dosegla je negdje oko 15 tisuća boca godišnje i sad smo dogradili našu vinariju i odvojili prostor samo za pjenušava vina. Plan nam je u sljedećih 5 godina podignuti proizvodnju na nekih 30 tisuća boca”, dodaje Miroslav, uz kojeg su u vinski biznis uključene supruga, kćerka i snaha.
Ljubav prema zemlji i tradiciji
Vlasnik vinarije Pavlomir ponosan je na naslijeđe koje je njegova obitelj stvorila. Njihova vina plasiraju se širom Primorsko-goranske županije, u svim gradovima, u svim hotelskim kućama. “Puno prodajemo i na kućnom pragu. Imamo kušaonicu vina gdje turisti dolaze kod nas na degustacije i tu radimo jedan dobar marketing jer ljudi koji kušaju naša vina obično i kupe. U okolici dosta stranaca ima vikendice i postali su naši redovni kupci tako da je to nekakav indirektan izvoz. Često napune pun ‘gepek’ jer im je omjer cijene i kvalitete više nego prihvatljiv,” kaže Miroslav.
U svijetu gdje se često zaboravljaju korijeni, obitelj Palinkaš podsjeća nas na važnost povijesti i tradicije. Unatoč tome što su fizički napustili Vukovar, on ostaje duboko urezan u njihovim srcima. Miroslavova supruga još uvijek traga za svojim nestalim bratom, a njena životna tragedija tvori trajnu povezanost s prošlošću. No, njihova priča inspirira mnoge da slijede svoje snove, bez obzira na prepreke. Stoga Vinarija Pavlomir nije samo vinarija; ona je živi spomenik hrabrosti i ljubavi prema zemlji.
