Trenutak nježnosti skriva put dug tisućama kilometara i naporan rad na afričkim plantažama, vrijedan tek nekoliko eura.
Kad dobijemo ružu, gotovo instinktivno je prinesemo licu. Pomirišemo je, osmjehnemo se i na trenutak zaboravimo sve drugo. Taj jedan cvijet, posebno na Valentinovo, budi emocije koje ne treba objašnjavati. No iza tog kratkog, nježnog trenutka krije se priča koja je sve samo ne romantična — priča o tržištu koje se u veljači pretvara u mali globalni stroj.
U hrvatskim cvjećarnicama razlike u cijenama govore same za sebe. Jedna bijela ruža stoji oko 5 eura, raskošniji buketi penju se na 70, a kutija sa stotinu i jednom ružom doseže i 450 eura. U ovo doba godine ruža postaje luksuz, predmet želje, ali i ogledalo tržišne logike koja ne poznaje emocije.
Hrvatska pritom gotovo u potpunosti ovisi o uvozu. Posljednji detaljni podaci Hrvatske gospodarske komore pokazuju da se u veljači uvoz ruža gotovo udvostručuje u odnosu na siječanj, što je obrazac koji se ponavlja iz godine u godinu. U deset mjeseci uvezli smo ruža u vrijednosti većoj od 5 milijuna eura, dok je izvoz ostao tek simboličan, u par stotina tisuća eura.
Većina cvijeća stiže preko Nizozemske, iako same ruže najčešće potječu iz Kenije, Etiopije, Ekvadora ili Kolumbije.
Na tim udaljenim plantažama radnici provode duge sate u staklenicima, često za dnevnice od svega nekoliko eura. Ruža koja je ondje vrijedila tek nekoliko centi prolazi kroz hladnjače, međunarodni transport i veleprodajne lance, da bi u hrvatskoj cvjećarnici pred Valentinovo postala cvijet od pet, deset ili dvadeset eura.
Europska unija uvozi deset puta više rezanih ruža nego što ih izvozi, što dovoljno govori o tome koliko je kontinent ovisan o uvozu iz dalekih zemalja.
Tako jedan cvijet donosi dvije priče: onu romantičnu, koju vidimo u buketu, i onu globalnu, koja se odvija daleko od naših očiju. Valentinovo je lijepa tradicija, ali i podsjetnik na to koliko je svijet povezan — čak i kroz jednu jedinu ružu.
