Alkohol se kod nas može kupiti gotovo neprekidno, potrošnja je iznadprosječna, a javna rasprava o njegovim posljedicama jedva da postoji.
Poljska planira uvesti zabranu noćne prodaje alkohola u trgovinama, potaknuta poraznim statistikama: druga je u Europskoj uniji po broju smrti povezanih s alkoholom – odmah iza Slovenije, prenosi N1. Mjere uključuju zabranu prodaje alkohola izvan ugostiteljskih objekata od 22 do 6 sati, ograničenja na benzinskim postajama, internetu i u oglašavanju.
U Sloveniji, gdje je smrtnost još viša, slične mjere nisu uvedene, dok se u Hrvatskoj o takvim potezima zasad ne raspravlja. No pitanje je – gdje je Hrvatska u toj statistici?
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, potrošnja čistog alkohola po glavi stanovnika u Hrvatskoj iznosi oko 10 litara godišnje, što je iznad prosjeka EU-a. Iako se Hrvatska ne nalazi među najgorima po smrtnosti, visoka dostupnost alkohola – osobito u turističkim zonama – i dalje je društveni izazov. Alkohol se u mnogim sredinama može kupiti gotovo neprekidno, a javna rasprava o njegovoj dostupnosti gotovo da ne postoji.
Liberalni alkoholizam – društveni trošak bez javne rasprave
Poljski premijer Donald Tusk upozorava na „liberalni alkoholizam“ i poziva lokalne vlasti da uvedu mjere koje bi smanjile prisutnost pijanih osoba u javnom prostoru. U Hrvatskoj, takva rasprava tek povremeno izbije u javnosti, najčešće nakon incidenata, ali bez sustavnih mjera.
U Poljskoj se procjenjuje da društveni trošak konzumacije alkohola iznosi oko 21,8 milijardi eura godišnje, dok prihodi od trošarina donose tek 14 milijardi. Hrvatska nema javno dostupne usporedive podatke, ali s obzirom na sličnu dostupnost i kulturološki obrazac konzumacije, razlike vjerojatno nisu drastične.
Usporedba s Mađarskom, koja bilježi nižu potrošnju i strožu kontrolu oglašavanja, pokazuje da se javne mjere mogu provoditi bez drastičnih zabrana – ali uz jasnu strategiju.
Gdje povući granicu?
Alkohol je duboko ukorijenjen u društvene običaje, ali statistike pokazuju da njegova dostupnost ima izravne posljedice na zdravlje, sigurnost i javni prostor. Dok Poljska uvodi konkretne mjere, a Slovenija bilježi najgore pokazatelje, Hrvatska ostaje u zoni tišine – bez zabrana, bez strategije, bez javne rasprave.
Pitanje nije hoće li se alkohol zabraniti, već hoće li se o njegovim posljedicama početi govoriti sustavno – prije nego što statistike postanu alarmantne.
