U Trici je donatorska večer spojila glazbu i vino s misijom – pokazati stvarnost djece koja, iako danas imaju vodu i struju zahvaljujući udruzi Srce za Afriku, još uvijek čekaju učionice kako bi umjesto teškog rada dobila priliku za obrazovanje.
U ugodnoj atmosferi osječkog caffe bara Trica održana je donatorska večer „Afrika i vino“, u organizaciji bračnog para Sanje i Tonćija Miševića. Liječničko-odvjetnički par, koji uskoro kreće put Zambije kako bi posjetio misiju u Mwakapanduli i fra Ivicu Perića, okupio je prijatelje i podržavatelje humanitarne udruge Srce za Afriku. Cilj je bio jednostavan, ali snažan – proširiti priču o onome što se gradi u Africi i zapaliti još jednu iskru dobrote.
Na stolovima su se našla vina iz Južne Afrike, ali i butelje četiri hrvatske vinarije – Josić, Krešić, Buhač i Dragun – koje su večer obogatile svojim donacijama. „Vaše vino sinoć je postalo dio jedne velike priče dobrote“, poručili su organizatori. Gosti su mogli ponijeti afričke suvenire, zidni kalendar za 2026. ili knjige o misiji, kao uspomenu i podsjetnik na svoje dobro djelo. Glazbeni okvir večeri stvorio je bend Munguru, a vrata Trice velikodušno je otvorila vlasnica Dea.
„Nakon Ruande – Zambija“
Okupljenima su se obratili osnivači udruge, Maja Sajler Garmaz i Željko Garmaz, podijelivši djelić stvarnosti života u selu Mwakapanduli. Maja je podsjetila da iza njih stoji gotovo dva desetljeća humanitarnog rada u Africi: „U Ruandi smo u petnaestak godina zajedno s fra Ivicom izgradili cijeli školski kampus – od vrtića, osnovne i srednje škole, do učeničkog doma i fakulteta. Tisuće djece dobile su priliku za obrazovanje i život dostojan čovjeka. To je bio naš najveći dar – znati da smo promijenili budućnost jedne generacije.“
No, fra Ivica Perić, unatoč narušenom zdravlju, odlučio je nastaviti svoj misionarski put. „Mislila sam da će uzeti barem godinu pauze, ali on je rekao – ja sam prije svega misionar i idemo za Zambiju. Tamo je dobio 56 hektara zemlje i rekao: sve što smo napravili u Ruandi, ajmo sad ponoviti u Zambiji,“ priča Maja.
„Usred ničega, s miševima i dva kreveta“
Maja je opisala šok preseljenja: „U ljeto 2022. krenuli smo od nule. Dočekala nas je baraka u kojoj su bili samo miševi i dva kreveta. A nas petero – mi, naša djeca i fra Ivica. Proveli smo tamo prvi tjedan dana i shvatili da se nešto mora brzo mijenjati. Mi smo se vratili kući, ali taj čovjek je tamo ostao živjeti.“
Udruga je tada pokrenula akcije za osnovne uvjete – tankove s vodom, struju, minimalnu infrastrukturu. „Malo po malo počeli smo graditi. U tri godine napravili smo samostan, crkva je pod krovom, vrtić radi, otvorili smo školu šivanja i izbušili tri bunara – tek na 80 metara dubine došli smo do vode. Sad počinjemo graditi osnovnu školu, jer ako do jeseni ne izgradimo prvu učionicu, djeca od šest i sedam godina odlaze raditi“, istaknula je Maja.
Željko je dodao: „U cijelom selu niti jedna kuća nema vodu ni struju, a jedina državna škola ima samo dvije učionice za oko 700 djece. Zato je naša misija jasna – omogućiti djeci priliku za učenje, rast i dostojanstven život.“
„Blagoslovljen je onaj koji daje“
Sanja Mišević, koja će zajedno sa suprugom Tonćijem uskoro otputovati u Zambiju, emotivno je zahvalila svima na odazivu: „Sretni smo što smo dobili priliku sudjelovati u ovako velikoj humanitarnoj akciji, jer istina je da je blagoslovljen onaj koji daje. Ugodno sam iznenađena koliko imamo veliko srce. Nekada nas samo treba malo potaknuti, ali večeras ste pokazali da dobro uvijek ima svoje mjesto. Hvala vam svima što ste se odazvali.“
Posebno ju raduje što će s njima putovati i njihov 11-godišnji sin Marko. „Drago mi je da će imati priliku upoznati drugačiji način života i kulturu, da vidi kako djeca tamo žive i rade, u kakvim uvjetima odrastaju. Vjerujem da će mu to iskustvo ostati za cijeli život i oblikovati ga na najbolji način“, dodala je Sanja.
Toplina koja se pamti
Atmosferu večeri bilo je teško opisati riječima – toplina, spremnost ljudi da slušaju, pitaju, sudjeluju i doniraju. Ako bi se cijela večer morala sažeti u jednu rečenicu, bila bi to: Kad se dobro spoji s ljudima dobre volje – napravi se mjesta za čudo.
Podsjetnik na Ruandu
Udruga Srce za Afriku nastala je iz iskustva Ruande, gdje su Maja i Željko Garmaz s fra Ivicom Perićem u petnaestak godina izgradili cijeli obrazovni kompleks. Od vrtića i osnovne škole, preko srednje škole i učeničkog doma, pa sve do fakulteta – kampus u Kivumuu postao je simbol nade i obrazovanja za tisuće mladih.
„U Ruandi smo pokazali da se upornošću i zajedništvom može promijeniti cijela zajednica. Djeca koja su nekad bila osuđena na život bez škole danas su studenti, učitelji, liječnici koji sada pomažu svoje roditelje i braću i sestre. To je snaga obrazovanja i snaga dobrote“, podsjetila je Maja.
Pogled prema budućnosti
Nakon gotovo 20 godina humanitarnog rada u Africi, najveći je dar znati da podrška ne prestaje. Donatori iz Hrvatske, BiH, Europe, Kanade, Australije i Amerike svakodnevno pomažu da se priča nastavi.
„Zajedno možemo graditi prilike, domove, škole – i život koji će djeci dati ono što zaslužuju: šansu“, poručuju osnivači udruge.
