Urod je odličan, no domaći otkup pada i do 30 posto ispod EU razine, pa ratari ulaze u žetvu s minusom
Žetva pšenice u Slavoniji ulazi u puni zamah, a prve procjene govore da bi ovogodišnji urod mogao prijeći milijun tona . Iako se na poljima bilježi jedna od boljih sezona posljednjih godina, raspoloženje među ratarima daleko je od optimističnog. Razlog je jednostavan: otkupne cijene koje se nude na tržištu ne prate ni troškove proizvodnje ni kretanja na europskim burzama.
Prema najnovijim kotacijama jedne od najvećih domaćih otkupljivačkih kompanija, pšenica treće klase (11 % proteina) za isporuku lipanj–rujan stoji 163 €/t, dok se ječam nudi po 155 €/t, uljana repica po 470 €/t, a suncokret po 445 €/t . Usporedba s pariškom burzom (MATIF) pokazuje da su domaće cijene oko 30 % niže od europskih referentnih vrijednosti, što Hrvatsku svrstava na samo dno EU po otkupnim cijenama žitarica .
Stručne kalkulacije dodatno potvrđuju nezadovoljstvo proizvođača. Analiza Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek procjenjuje da se u sadašnjim uvjetima ostvaruje gubitak od 30 do 40 € po hektaru, dok Hrvatsko agronomsko društvo upozorava da stvarni terenski pritisak troškova doseže i 75 € po hektaru . U praksi to znači da je dio proizvođača u situaciji da žetvu obavlja – bez ikakve zarade.
U takvom ozračju stižu i sve glasnije poruke iz Hrvatske poljoprivredne komore. Predstavnik Komore za Osječko‑baranjsku županiju, Vinko Sičaja, upozorava da je razlika između burzovne i domaće cijene pšenice postala neodrživa:
“Hrvatski poljoprivrednik proizvodi pšenicu s gubitkom od 50 do 70 eura po hektaru. Na burzi je cijena oko 210 €/t, a kod nas oko 150 €/t. Razlika od 50 do 60 eura jednostavno je prevelika”, poručuje Sičaja .
Komora najavljuje da će u roku od mjesec dana predstaviti paket mjera za stabilizaciju ratarske proizvodnje, uključujući jača ulaganja u skladišne kapacitete, preradu i otvaranje novih izvoznih tržišta. Cilj je smanjiti ovisnost o prodaji u žetvi, kada su cijene tradicionalno najniže, te osigurati da dio vrijednosti ostane u domaćem lancu.
Iako polja ove godine izgledaju bolje nego ikad, ekonomska računica pokazuje suprotnu sliku. Sezona koja je mogla biti uspješna pretvara se u još jednu epizodu borbe za održivost ratarstva – sektora koji, unatoč rekordnom urodu, ostaje na rubu isplativosti.
