U sjeni Arene, uspomena koja ostaje: klupa koja vraća Massimov trag u Pulu

Foto: Valter Zanco

Memorijalna klupa otkrivena pored pulske Arene postala je novo mjesto sjećanja na Massima, glazbenika čiji je životni i umjetnički put započeo upravo u Puli.

Prije 64 godine, 6. lipnja, Massimo je rođen u ovom gradu, u koji se nakratko vratio i tijekom 90-ih, kada je sa suprugom Eni Kondić vodio restoran koji je nosio njegovo ime.

U rodnom gradu obilježio je i 30 godina glazbene karijere koncertom u Areni 17. kolovoza 2013. godine. Taj je nastup često isticao kao jedan od najposebnijih trenutaka u karijeri – prizor koji kao dječak, diveći se monumentalnom zdanju, nije mogao ni zamisliti. Na koncert je pozvao i brojne ljude iz Raše, želeći u publici vidjeti lica iz djetinjstva. Neka od tih lica bila su i na svečanosti otkrivanja memorijalne klupe, postavljene upravo uz Arenu, na mjestu koje je obilježilo njegovu glazbenu priču.

Stih „Razlog da budem tu“, koji je napisala njegova supruga Eni, postao je dio poruke koja će ostati vidljiva na svakoj fotografiji nastaloj na tom mjestu. Upravo ta povezanost osobnog i umjetničkog daje dodatnu težinu simbolici klupe.

Eni je u svom obraćanju istaknula kako vjeruje da će klupa biti razlog da mnoge generacije Puležana i posjetitelja zastanu, stvaraju vlastite uspomene i prisjete se Massima. Inicijativu za postavljanje klupe pokrenula je njegova dugogodišnja suradnica Vlatka Vužić, uz podršku Massimove obitelji. Grad Pula prihvatio je prijedlog i u suradnji s izdavačkom kućom Aquarius Records organizirao svečanost upravo na datum njegova rođendana. U ime izdavača okupljenima se obratio direktor Boris Horvat.

Klupe je zajedno s Eni otkrila pročelnica Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Paola Orlić, prenoseći i poruku gradonačelnika Peđe Grbina, koji je naglasio da je Massimo, iako rođen u Puli, bio građanin svijeta, a njegove pjesme doticale su ljude na različite načine. Istaknuo je da je ovo znak pažnje koji Pula duguje svom glazbeniku.

Pročelnica je u govoru naglasila Massimovu karizmu, glas koji traje i interpretaciju koja je obilježila generacije. Svečanost je dodatno obojio gudački kvartet izvedbama njegovih pjesama, uz aranžmane violinista Brune Urlića, dugogodišnjeg Massimovog suradnika.

Memorijalna klupa s pogledom na Arenu postala je mjesto na kojem će mnogi sjediti slušajući zvukove njegove glazbe. Za neke će to biti trenutak poštovanja i tihe zahvalnosti, a za njegovu obitelj i suradnike potvrda da je uspomena sačuvana – baš kao što stoji u stihu: „zauvijek ćeš biti tu“.

Podijelite ovaj članak