Ove nedjelje 31. svibnja kod amfiteatra posjetitelje čeka bogata tombola, bingo, Grill bar, hladna pića, radionice za djecu i pse, DJ, kotlić i glazba — sve u atmosferi koja svake godine okuplja sve više ljudi i njihovih četveronožnih pratitelja.
Ako bi psi birali najbolji tulum na svijetu, na njemu bi bilo svega: klope bez kraja, ljudi po kojima se može skakati, igra do iznemoglosti i poneki suvenir za ponijeti kući. A da pitaš ljude, opis ne bi bio puno drugačiji — samo bi se uz hranu, cugu, glazbu i smijeh dodalo još jedno važno: kad bi barem bilo i pasa.
Ispostavilo se da postoji dan u godini koji ispunjava baš sve te želje. Zove se Povratak otpisanih, samoprozvani praznik udomljavanja u organizaciji osječkog Azila za pse Udruge Pobjede, a održava se ove nedjelje, 31. svibnja, od 10 do 16 sati na lijevoj obali Drave, kod amfiteatra. Program je toliko bogat da ga je podržalo čak tristotinjak sponzora.
Najavljuju bogatu tombolu, bingo, Grill bar, šankove s hladnim sokovima, pivom, ciderima i craft pivima lokalnih pivara, žonglere, radionice za djecu i pse, DJ‑a, Kereći šank, kuhanje kotlića, glazbene nastupe i sve ono što ide uz sunce, Dravu i grad koji se voli hvaliti da je najljepši na svijetu. Posjetitelji su pozvani doći sa svojim psima, obitelji i prijateljima te uživati u ideji svijeta koji je dobar prema životinjama.
Iz Azila naglašavaju da je cijeli događaj veganski odnosno cruelty free, što je, kažu, jedan od razloga zbog kojih broj posjetitelja iz godine u godinu raste. Prošle je godine Povratak otpisanih posjetilo nekoliko stotina četveronožnih gostiju koji su sa sobom poveli više od tisuću dvonožnih. Atmosfera je, prisjećaju se organizatori, bila dostojna titule najljepšeg dana u godini.
Osječki Azil odavno je prepoznatljiv po velikom broju udomljavanja i po fotografijama sretnih ljudi i još sretnijih pasa snimljenih pred poznatom azilskom kapijom. Razvili su i program kumstava, a bilježe i najveći broj volonterskih sati među skloništima u državi — što dovoljno govori o tome koliko je Azil važan i rado posjećen dio lokalne zajednice. Uz visok standard brige o psima, veliku pažnju posvećuju i edukaciji, nastojeći pomoći i onim životinjama koje nikada neće upoznati, nadajući se da za njih neće ni biti potrebe zahvaljujući preventivnim intervencijama.
Njihov glavni cilj ostaje jednostavan i velik: svijet u kojem azili više nisu potrebni. Neki ih zbog toga zovu optimistima, no oni smatraju da bez optimizma nema ni smisla pomagati drugima. Unatoč svemu što su vidjeli, i dalje vjeruju u dobro u ljudima.
