Iako je završila za krojačicu, pronašla se među slasticama. To je u njihovoj obitelji tradicija iza koje je već gotovo jedno cijelo stoljeće. Pradjed, potom djed i otac Redžije Aziri pokrenuli su slastičarsku priču.
‘Mi smo slastičari od 1918. godine. I suprugov djed je bio u tom poslu, sada je i moj suprug, a nastavlja ga naš sin’, skromno i samozatajno govori o slastičarstvu kojim se bave Redžije Aziri.
Rijetki su Osječani koji nisu kušali njihove kolače, prošetali se kako bi probali sladoled ili u jesen stigli na kesten pire. Poslovi oko pripreme ‘strogo’ su ovdje podijeljeni. Dok je Redžije zadužena za kolače, suprug Azir odgovoran je za sladoled, a sin Berat za vođenje slastičarnice ‘Orijent’ u središtu Donjeg grada. U pomoć im rado priskače i kći Isra.
Nemoguće je Redžiji izbrojati koliko je do sada kolača ispekla. U njezinoj kuhinji svakodnevno se priprema po nekoliko plehova klasičnih, ali i talijanskih krempita, baklava, šampita….
‘Sve ovisi o danu. Torte su mi omiljene, ljeti bolje idu voćne, u jesen kestenova dok je čokoladna standardna, a traži se tijekom cijele godine’, objašnjava nam preferencije osječkih sladokusaca.
Recepti kao tajne formule
Recepte kao tajne formule nosi u svojoj glavi. Ništa se tu nije mijenjalo desetljećima, jer kako nam govori, Osječani su navikli na prepoznatljive okuse iz njihove slastičarnice. Kod njih se dolazi po one standardne kolače. Dok stariji gosti vole slatke šampite, djeca uvijek odabiru čokoladnu tortu.
Redžijin radni dan počinje oko 7 sati. Ulazi tada u kuhinju, provjerava što joj nedostaje, kojim će kolačima dopuniti staklenu vitrinu. Najčešće radi sve sama, a povremeno se poveća broj ruku uz učenike Ugostiteljsko turističke škole iz Osijeka koji dolaze na praksu. Trenutačno su u poslu ‘do grla’.
‘Kuhamo domaće kestenje koje potom prerađujemo u kesten pire. U njemu nema aditiva, konzervansa. Prvo ga skuhamo, onda strojno meljemo kako bi ga na kraju provukli kroz stroj koji napravi ukrasni pire. U njega dodajemo ruma, šećera i na kraju dolazi šlag. Svaka tri dana priprema se nova tura kestena’, opisuje nam Redžije sezonski posao koji se proteže na oko mjesec i pol dana.
Nekako se to poklapa i sa završetkom sezone sladoleda koja će ponovno startati, ovisno o vremenskim prilikama, početkom ožujka. Tada se sve opet zahuktava. No, Redžije uvijek ima pune ruke posla.
‘Nešto malo mirniji period je onaj iza Nove godine do početka veljače. Onda se pokreće novi ciklus’, kratko dodaje.
Narudžbe im stižu iz cijelog grada. Jedno vrijeme je baklave poštom slala djevojkama koje su boravile u Osijeku i probale ih, u Zagreb.
‘Pokušala sam promijeniti recept za krempite, ali su gosti odmah uočili kako to nisu one naše, tražili da vratimo one stare. Po njima smo baš prepoznatljivi’, prisjeća se Redžije pokušaja da se nepca Osječana osvoje nečim drugačijim.
Nezaobilazno se ovdje nameće i pitanje inflacije, jer je sve poskupilo, od jaja, šećera….
Nema liste čekanja
‘Malo smo podigli cijene, ali s obzirom na druge, ne toliko puno. Uspijevamo održati balans kako bi i kupci bili zadovoljni’, otkriva nam.
U niskom je startu jer stiže i blagdansko vrijeme. Popis onih koji se kod Redžije bilježe sve je duži. Ipak, ovdje nema liste čekanja.
‘Imamo stalne goste, narudžbe primamo unaprijed po dva tri tjedna, tako da se znam organizirati i pripremiti za to razdoblje’, kaže Redžije kojoj se jako sviđaju moderne torte, ali s njima nije u toku, ali…
‘Planiramo otvoriti novi prostor i zaposliti majstoricu za kolače koja bi se okrenula modernijim verzijama i kolača i torti’, zaključuje Redžije.
