Država vraća do 50% PDV‑a ili 3% poreza, ali najviše zahtjeva pada zbog datuma kupnje i roka od samo godinu dana.
Iako je država dosad isplatila više od 27 milijuna eura povrata poreza i PDV‑a građanima koji su kupili svoju prvu nekretninu, gotovo osamsto zahtjeva završilo je odbijenicom. Razlog nije birokratska strogoća, nego vrlo precizna zakonska odredba koju mnogi građani jednostavno nisu znali: pravo na povrat priznaje se samo za kupoprodajne ugovore sklopljene nakon 1. siječnja 2025.
Tako propisuje Zakon o društveno poticanoj stanogradnji i pripadajući Pravilnik o potporama za stjecanje prve stambene nekretnine, koji jasno određuju početak primjene mjere. Sve što je kupljeno ranije, bilo koje godine, automatski je izvan programa. U praksi to znači da građani koji su prvu nekretninu kupili neposredno prije stupanja pravilnika na snagu ne mogu ostvariti povrat, iako se mnogima čini da bi “po logici stvari” trebali imati jednako pravo kao i oni koji su kupovali nekoliko mjeseci kasnije.
Oni koji u mjeru ulaze mogu računati na vrlo konkretne iznose. Kod novogradnje država vraća do 50 posto PDV‑a, što u praksi često znači od 5.000 do 12.000 eura, ovisno o kvadraturi i cijeni. Kod starogradnje povrat je jednostavniji: vraća se cijeli iznos poreza na promet nekretnina, dakle 3 posto kupoprodajne cijene. Upravo ti postoci čine mjeru privlačnom, ali i objašnjavaju zašto se oko nje stvorila velika zbrka — riječ je o novcu koji građanima itekako znači.
Drugi uvjet koji mnogi previde je rok jer zahtjev se može podnijeti samo u razdoblju od dvanaest mjeseci od kupnje. Ako je ugovor stariji od godinu dana, pravo prestaje bez obzira na sve ostale okolnosti. Kombinacija ta dva pravila — datum kupnje i rok predaje — objašnjava zašto je velik broj zahtjeva odbijen.
Pitanje koje se pritom nameće jest jesu li građani koji su ranije kupili nekretninu zakinuti. Pravna logika kaže da nisu — mjera jednostavno nije postojala prije 2025., pa im se nije moglo “oduzeti” nešto što tada nije bilo dostupno. No osjećaj nepravde kod dijela građana ostaje, osobito kod onih koji su kupnju realizirali neposredno prije stupanja pravilnika na snagu.
Stručnjaci upozoravaju da se takve situacije ne mogu izbjeći kod mjera koje imaju strogo definiran početak primjene, ali i da bi država trebala jasnije komunicirati pravila kako bi se izbjegla pogrešna očekivanja.
