Vanesa Gaža, 25-godišnja djevojka iz mjesta Bilje nedaleko od Osijeka, govori čak osam stranih jezika, a oduvijek je bila fascinirana istočnjačkim kulturama. Njezina avantura započela je kada je odlučila studirati japanski jezik u Puli.
Tijekom jednog semestra, zbog pandemije, morala je pohađati nastavu japanskog jezika on line, ali to je nije obeshrabrilo. Umjesto toga, dodatno je potaknulo njezinu želju za istraživanjem Azije. Kineski jezik ju je posebno zaintrigirao, pa je upisala Konfucijev institut u Zagrebu i 2023. godine sudjelovala na studijskom putovanju u Kinu.
Studiranje u Koreji i kulturne razlike
Samo godinu dana poslije završila je dva semestra na Hanguk University of Foreign Studiesu u Koreji gdje je uz učenje jezika uživala i u bogatoj kulturi, ukusnoj hrani i gostoprimstvu lokalnog stanovništva. Vanesa nam je istaknula nekoliko ključnih razlika i svakodnevnih običaja između te dvije istočnjačke kulture.
“Kina i Koreja se u nekim stvarima dosta razlikuju. Primjerice, Kinezi nemaju tradiciju sjedenja u kafićima. Ne može se baš naći nekih kafića, no kao i Korejci, imaju večere na kojima se druže, ceremonije ispijanja čaja i slične oblike zabave koji su opet malo drukčiji od naših druženja. I uglavnom više imaju karaoke kao stil koji je uvriježen i kod Kineza i kod Korejaca. Na tim interaktivnim zabavama pjevaju, piju alkohol ili bilo što drugo. Za razliku od Kineza, Korejci imaju kafiće, ali ni oni nisu kao hrvatski. U njima se uglavnom ne sjedi već samo dolazi po neki napitak za van, po koji izađu tijekom radnog vremena i nose ga na posao. Ponekad dođu sjesti u kafić, no kako je kod njih sve ubrzano, ne sjede satima tamo. Nije ni slično nama. Imaju i kafiće gdje dolaze čak i učiti, a studenti ili bilo koji zaposlenici, ako imaju nešto za odraditi, mogu to u kafiću. Postoje i posebne prostorije u nekim kafićima baš za sastanke. Takve prostore imaju i knjižnice i uglavnom su odijeljeni kako bi korisnici imali svoj mir. Većinom su kafići i tiši nego kao kod nas, nema tako glasne glazbe, a ni razgovora. A ako će se baš piti neki alkohol ili nešto više družiti, onda uglavnom idu po barovima,” priča Vanesa.
Život u Koreji i društvene razlike
Dodaje kako joj je teško povući paralelu između Kineza i Korejaca jer su u jednu ruku dosta slični, ali i dosta različiti.
“Kinezi su malo suzdržaniji, ali vole strance i uglavnom vole s njima popričati u trgovinama, na ulicama. Otvoreniji su za takve stvari, ali o nekoj velikoj razlici ne mogu govoriti jer sam u Kini provela samo mjesec dana dok sam u Koreji bila više od pola godine pa sam se više nekako zbližila s Korejcima nego s Kinezima. Čine mi se malo nekad opušteniji, a ako se neko vrijeme družite, postaju ‘otvoreniji’. Ali s obzirom da je riječ o studentskoj populaciji, takva sklapanja prijateljstava za njih su i karakteristična, više je zabave, više druženja. Za razliku od nas ne obraćaju toliko pažnju na druge ljude. Ne bave se tuđim poslovima i brigama, oni vode svoj vlastiti život,” ističe Vanesa.
Cjelodnevna predavanja
Dodaje i kako ju je najviše iznenadilo koliko Korejci znaju o Hrvatskoj. Najčešće se, kaže Vanesa, pri spomenu Hrvatske odmah nabrajaju poznati nogometaši Modrić, Srna, Rakitić, a od gradova Dubrovnik, Zagreb, Split. Također ju je iznenadilo i postojanje kolegija hrvatskog jezika na južnokorejskom sveučilištu, ali i dinamika predavanja koja se uvelike razlikuje od onih u Hrvatskoj.
“Predavanja su svaki dan od ponedjeljka do petka i cjelodnevna su. Između prijepodnevnih i poslijepodnevnih je samo pauza za ručak. Osim korejskog, slušala sam još kolegije iz engleskog i mađarskog jezika, ali mi je to u jednom trenutku bilo previše pa sam se fokusirala samo na korejski zbog kojeg sam ustfvari i došla”, kaže Vanesa.
Noćni život studenata
Studentski život između predavanja i ispita, bogat je zabavnim sadržajima.
“U gradovima sve radi preko noći, pa tako i trgovine. Posebno su poznate njihove convenience stores, trgovine u kojima postoje čak i mikrovalne pećnice za podgrijati hranu i vodu, a jedan dio prostora sa stolovima i stolicama služi za konzumaciju unutar trgovine. Cijela naselja puna su trgovina s nakitom, tarot readingsa, barova, klubova, restorana, karaoka, pa čak i tanguru stores, trgovina sa ušećerenim voćem. Ulice su prepune mladih ljudi, pa se može reći kako je život korejskih studenata sve samo ne dosadan. Tu su još i studentski festivali koja organiziraju sveučilišta. Svečane ceremonije traju i po nekoliko dana. Uz ponudu razno raznih majica, hrane i pića, održavaju se i brojni koncerti poznatih pjevača. To je jedno posebno iskustvo,” priča Vanesa.
Premda su napetosti između Sjeverne i Južne Koreje konstantne, građani ne osjećaju strah, a Vanesa kaže kako se samo jednom, za vrijeme njenog šestomjesečnog boravka, oglasio alarm.
“S državne razine su svima slali poruke na mobitele. Alarmirani su ljudi jer je Sjeverna Koreja raznijela dijelove ceste sjeverno od vojne linije razgraničenja dvije zemlje. Napetosti su na Korejskom poluotoku porasle nakon optužbe da je Južna Koreja poslala dronove iznad Pjongjanga, glavnog grada Sjeverne Koreje, pa je miniranje ceste bio odgovor na taj čin. AIi ljudi nisu u strahu, niti baš puno pričaju o tome. Smatraju kako je samo riječ o provokacijama,” kaže Vanesa.
Tehnološke inovacije i tradicija
Koreja je poznata po tehnološkim inovacijama i tradiciji. Vanesa je imala priliku vidjeti impresivne tehnološke napretke koji su integrirani u svakodnevni život. Posebno ju je fascinirala visoka razina digitalizacije, kao i inovativna rješenja u prometu, kao što su autonomni autobusi i napredni sustavi za upravljanje prometom.
“Vozači autobusa voze izuzetno brzo i morate se doista čvrsto držati. Za strance je to naprosto šok jer autobusi kao da lete. U prijevodu s korejskog bi se taj sistem zvao “brzi, brzi sistem”. No, cijeli metro i taj gradski prijevoz je izuzetno dobro povezan, organiziran, poput kineskog i japanskog koji se smatraju svjetskim supersilama kad je transport u pitanju,” kaže Vanesa.
Također, primijetila je široku upotrebu pametnih uređaja i aplikacija koje olakšavaju svakodnevne aktivnosti, od naručivanja hrane do upravljanja kućnim aparatima.
Uz to, Vanesa je posjetila Blue House, rezidenciju južnokorejskog predsjednika, sličnu američkoj White House. Također, posjetila je palaču Gyeongbokgung, gdje je prisustvovala tradicionalnoj ceremoniji izmjene straže.
Jedan od najzanimljivijih aspekata korejskog načina života koji je Vanesa primijetila je važnost zajednice i obitelji. Korejci cijene obiteljske veze i često provode vrijeme s najmilijima, što se ogleda u njihovim običajima i festivalima. Također, Vanesa je bila fascinirana kako je K-pop postao globalni fenomen, povezavši mlade ljude diljem svijeta.
Korejska kuhinja
Osim kulturnih znamenitosti, Vanesa je uživala i u korejskoj kuhinji. Probala je razna jela, uključujući kimchi, bibimbap i bulgogi, a čak je i sudjelovala u kuhanju tradicionalnih jela s lokalnim kuharima.
Svaki dan je bio nova prilika za učenje i povezivanje s ljudima koji dijele njezinu strast prema jezicima i kulturi.
Tijekom svog boravka u Koreji, Vanesa nije samo usavršila svoj korejski, već je i stvorila prijateljstva koja će trajati cijeli život. Njena otvorenost prema novim iskustvima i sposobnost da se prilagodi različitim kulturama učinile su je pravim ambasadorom međukulturnog dijaloga.
