Mobilna brana u Donjoj Neretvi pokušava spasiti ono što hidroinženjerski zahvati uzvodno narušavaju već desetljećima
U dolini Donje Neretve započinje gradnja mobilne brane, projekta koji se već dva desetljeća naziva „projektom stoljeća“. S procijenjenim troškom od 73,51 milijun eura, brana bi trebala spriječiti zaslanjivanje tla i voda, stvoriti bazen slatke vode za navodnjavanje te omogućiti plovidbu i migraciju riba. No, zaslanjivanje tla nije novost, niti je lokalni problem.
Povijest koja se vraća: Hidroinženjerski zahvati i podzemni tokovi
Još 2010. godine započela je gradnja hidroelektrane „Ulog“ kod Kalinovika, projekta kompanije EFT biznismena Vuka Hamovića. Zahvat je uključivao kompleksne podzemne tunelske sustave i preusmjeravanje tokova rijeke Neretve prema akumulacijama u Trebinju. Radovi su intenzivirani krajem 2019., a hidrocentrala je puštena u probni rad 2024. godine, unatoč višegodišnjem negodovanju lokalne zajednice i ekoloških aktivista, piše capital.ba.
U tom kontekstu, mobilna brana u Hrvatskoj ne djeluje samo kao tehnički zahvat, već kao pokušaj sanacije posljedica ranijih odluka koje su donesene daleko uzvodno.
Koliko je tla već izgubljeno?
Prema istraživanju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu oko 100 hektara poljoprivrednog zemljišta u dolini Neretve već je prekomjerno zaslanjeno i nepovratno izgubljeno. Više od 40% površina nalazi se u kategoriji slabo do umjereno zaslanjenog tla, što znači da su još uvijek upotrebljive, ali pod stalnom prijetnjom degradacije. Sustav za navodnjavanje Glog, koji je trebao poboljšati kvalitetu vode na 300 hektara, pokazao se neučinkovitim jer su kanali bili puni slane vode.
Rijeka bez granica, politika bez dogovora
Neretva izvire u Bosni i Hercegovini, a ulijeva se u Jadransko more u Hrvatskoj. Upravo zato, hidroinženjerski zahvati u BiH direktno utječu na zaslanjenost tla u Hrvatskoj. Smanjeni dotok svježe vode iz BiH tijekom vegetacijskog razdoblja dodatno pogoršava stanje.
Iako se projekt mobilne brane u Hrvatskoj financira iz EU fondova i nacionalnog proračuna, nema javno dostupnih podataka o formalnom bilateralnom dogovoru između Hrvatske i BiH koji bi regulirao upravljanje vodnim resursima Neretve. S obzirom na prekogranični karakter rijeke, takav dogovor je nužan za dugoročnu održivost.
Na to već godinama upozorava i Ana Musa, ekološka aktivistica iz doline Neretve, koja je prva u Hrvatskoj javno progovorila o Hamovićevom projektu Gornji horizonti i njegovim učincima na lokalnu ekologiju. Sudjelovala je u kampanjama protiv unošenja termoelektrane na ugljen u Prostorni plan Ploča, te na znanstvenim i saborskim sjednicama o azbestu i plastici u poljoprivredi. Njezina borba pokazuje da rijeka ne poznaje granice i da otpor mora biti zajednički.
Tehnički zahvat ili politička korekcija?
Mobilna brana, iako tehnički sofisticirana, dolazi kao zakašnjeli odgovor na dugogodišnje zanemarivanje ekoloških upozorenja. Hoće li biti dovoljno? Ili je to samo još jedan sloj betona preko pukotina koje su nastale daleko uzvodno?
