Za većinu vinara ljeto nije vrijeme velikih zahvata. Berba je još daleko, rezidba je iza njih, a vinogradi miruju pod suncem. No to ne znači da je sezona prazna. Naprotiv — ljeto je vrijeme kada grožđe sazrijeva, vino u podrumima dozrijeva, a ljudi se ponovno povezuju uz čašu.
U Slavoniji, uz Dunav, Jasna Antunović, slavonska vinarica čije ime stoji iza elegantnih graševina i profinjenih crnih vina, ovo ljeto provodi bez velikih zahvata, ali s jasnom porukom: vina ne traže sezonu, ona traže trenutak.
Njezini vinogradi u Dalju zriju polako, bez žurbe, dok vina koja su stvorili, ona i sin Branimir, u prethodnim sezonama, čekaju da ispričaju svoju priču.
Ljeto je, kaže Jasna, idealno za uživanje u onome što je već sazrelo — bez pompe, bez posebne prigode. “Samo čaša rashlađene graševine u hladu, ili gutljaj crnog pinota uz večernji povjetarac”.
U tom razdoblju, kada vinogradi šute, vinari se često posvećuju druženjima. Otvaraju vrata vinarija, primaju goste, dijele priče i vina. Jer vino nije samo ono što je u boci — ono je i trenutak, razgovor, pogled preko čaše.
I dok grožđe zrije, a berba se strpljivo čeka, Jasna i mnogi drugi vinari ostaju prisutni. Ne kroz kampanje, već kroz susrete. Tihe, ugodne, i baš onakve kakve vino zna potaknuti.
Foto: ustupljene fotografije
