Zaljubljenik u planinarenje i prirodu ruši barijere koje društvo postavlja — jer kad imaš volju, ni Himalaje nisu predaleko
U svijetu gdje se inovacije često mjere profitom, Matej Ebner iz Osijeka ističe se kao primjer nesebičnosti i društvene odgovornosti. Magistar elektroenergetike, samouki programer i strastveni planinar, osmislio je planinarska kolica za osobe s invaliditetom – vlastitim rukama, bez nacrta i uz minimalna sredstva.
Kolica donira bez naknade, a njegov projekt nije samo tehnička inovacija, već snažna poruka o inkluziji i slobodi kretanja. Danas za Portos.hr Matej progovara o svojim motivacijama, izazovima, planovima i viziji društva u kojem priroda ne poznaje granice.
Što vas pokreće? Koja je unutarnja snaga ili vrijednost koja stoji iza vaših ideja i projekata?
Pokreće me osjećaj da svi zaslužuju pristup prirodi, bez obzira na fizička ograničenja. Vjerujem u jednakost i slobodu kretanja — to je moja unutarnja motivacija.
Kako se razvijala vaša ljubav prema prirodi i inkluziji kroz godine?
Oduvijek sam volio boraviti u prirodi — najčešće biciklirati ili trčati. Prije tri godine počeo sam planinariti i zaljubio se u tu aktivnost.
Vaša kolica za planinarenje osobama s invaliditetom odjeknula su u javnosti — je li bilo nekog osobnog trenutka koji vas je naveo da ih osmislite?
Kolica nisam izmislio — ona već postoje, proizvodi ih jedna francuska tvrtka. Kad sam prvi put čuo za njih, počeo sam istraživati i saznao da koštaju oko 4.500 eura. Nije mi imalo smisla da nešto što omogućuje osobama s invaliditetom boravak u prirodi bude toliko skupo i nepristupačno. Zato sam odlučio pokušati napraviti svoju verziju.
Koliko je teško probijati se s inovativnim projektima kad nemate podršku velikih sustava?
Iskreno, iako je moj projekt još u začecima, zainteresiranost osoba s invaliditetom zasad nije velika. Svi ga hvale, ali nema puno onih koji bi ga koristili. Zbog toga mi podrška “velikih sustava” nije ni potrebna. Ti sustavi, barem kod nas, često ne služe pojedincu ni društvu — nego sami sebi. Čast iznimkama. Ima toliko toga što bi se moglo napraviti za boljitak društva, ali se jednostavno ne radi.
Jeste li ikad pomislili odustati — i što vas je spriječilo?
Nisam. Tvrdoglav sam, imam svoje ciljeve i snove — i ne odustajem.
Kakvo društvo zamišljate — jedno u kojem “priroda ne poznaje granice”?
Vjerujem kako svi pripadamo prirodi i kako je normalno da što više boravimo u njoj. Ako netko ima fizička ograničenja, mi koji ih nemamo trebali bismo pomoći da se ta prepreka ukloni.
Mislite li kako se svijest o dostupnosti prirode za sve mijenja u Hrvatskoj?
Mislim da smo kao društvo sve mobilniji, pa je i dostupnost prirodi lakša nego ikad. Iako zvuči čudno, priroda je zapravo sve oko nas — sve izvan naših naselja.
Koje male korake možemo svi poduzeti kako bi priroda postala dostupnija i inkluzivnija?
Možemo podržati projekte koji to omogućuju — gradnju šetnica, iznajmljivanje bicikala, quadova, projekte poput moga. Svaka podrška znači puno.
Postoji li neki projekt o kojem još niste govorili javno, a koji vam je u srcu?
Ne postoji!
Što vas najviše veseli kad razmišljate o budućnosti — osobno i profesionalno?
Živimo u vremenu kada je lako učiti nove vještine i stjecati znanja. Zato vjerujem da će budućnost biti dinamična — i osobno i profesionalno. To me veseli.
Kako biste željeli da se vaša priča dalje razvija?
Volio bih da mi se jave ljudi zainteresirani za izlete — posebno djeca. Imam veliku podršku svog planinarskog društva Altius iz Osijeka. Ako netko želi u prirodu, neka mi se slobodno javi pa nešto organiziramo. Kad ljudi pomisle na planinarenje, često misle na penjanje na Himalaju — ali to nije to. Planinarenje je ugodan boravak u prirodi, ravnoj, neravnoj, bilo kakvoj — samo da smo u prirodi.
Imanje u Suzi još je u začetku. Što vas je potaknulo na tu ideju?
Da, još je sve u početnoj fazi — ima puno toga za obnoviti i izgraditi prije nego bude dostupno drugima. Oduvijek gajim ljubav prema Baranji, ne znam zašto, ali jednostavno je tako. Zato sam odlučio kupiti imanje u Suzi. U budućnosti bih se volio baviti ruralnim turizmom — Baranja ima jako puno toga za ponuditi.
Foto: privatni album
