Model koji je godinama donosio rekordne brojke sada pokazuje koliko je krhak
Hrvatski turizam ponovno ulazi u sezonu s istom starom dilemom: koliko još možemo dizati cijene prije nego što gosti počnu okretati glavu prema Grčkoj, Turskoj ili Albaniji. Ovih dana predstavnici obiteljskog smještaja priznaju da su cijene porasle “bez stvarnog razloga”, osim onog najjednostavnijeg — jer tržište to još uvijek trpi. Problem je što se ta logika polako troši, a tržište sve jasnije pokazuje kako ima granice.
Omjer uloženog i dobivenog
Ekonomisti koji prate turističko tržište upozoravaju da se Hrvatska nalazi u zoni rizika. Jedan od njih, koji godinama analizira kretanja u sektoru, kaže kako “Hrvatska hoda po tankoj žici. Cijene rastu brže od kvalitete, a gosti su sve osjetljiviji na omjer uloženog i dobivenog. Ako se trend nastavi, dio potražnje preselit će se prema jeftinijim i organiziranijim destinacijama. To nije pitanje ‘ako’, nego ‘kada’.” U prijevodu: tržište će samo odraditi posao koji politika izbjegava.
U posljednje dvije godine prosječna cijena noćenja u apartmanima porasla je između 12 i 18 posto, dok su u Splitu, Dubrovniku i na Hvaru skokovi i dvostruko veći. Obiteljski smještaj, koji čini oko dvije trećine ukupnih kapaciteta, diktira ritam cijena, pa kad poskupi taj segment, poskupi sve. Istovremeno, Hrvatska ima gotovo pet puta više turista po stanovniku od europskog prosjeka, a infrastruktura to ne prati. U Splitu je broj dugoročnih najmova pao za 40 posto jer su stanovi pretvoreni u apartmane, a stari gradski centri sve više nalikuju kulisama nego živim urbanim cjelinama.
Konkurencija u regiji sve jača
Masovni turizam, kakav Hrvatska prakticira već desetljećima, kratkoročno puni proračun, ali dugoročno prazni gradove. Infrastruktura je preopterećena, lokalno stanovništvo se povlači iz centara, a kvaliteta života pada. Istovremeno, očekivanja gostiju rastu, a konkurencija u regiji postaje sve ozbiljnija. Grčka i Turska nude više za manje, Albanija agresivno ulazi na tržište, a Hrvatska se i dalje oslanja na staru formulu “sunce i more”, uz sve skuplje apartmane i sve manje opravdanja za te cijene.
Europa povlači poteze, Hrvatska još traži ravnotežu
Dok Hrvatska još raspravlja o tome treba li ograničiti kratkoročni najam, drugi europski gradovi već su povukli poteze. Venecija uvodi ulaznice za jednodnevne posjetitelje, Barcelona zabranjuje nove apartmane u centru, Amsterdam ograničava broj dana najma, a Lisabon je potpuno zaustavio izdavanje novih dozvola za turistički najam. Dubrovnik pokušava kontrolirati kruzere, ali pritisak je i dalje velik. Split se bori s prometom i nedostatkom stanova. Zagreb tek ulazi u fazu apartmanizacije. I dok je Europa shvatila da masovni turizam ima granice. Hrvatska to tek mora priznati.
Tržište neprašta
Godinama smo živjeli na logici “što više, to bolje”. Ali tržište ima granice, a strpljenje gostiju nije beskonačno. Ako cijene nastave rasti bez pokrića, a kvaliteta stagnira, gosti će otići — i neće se vratiti preko noći. A kad se to dogodi, bit će kasno za spuštanje cijena. Reputacija se ne popravlja sezonom, nego desetljećem. Hrvatska je turistička velesila, ali i velesila koja hoda po tankoj žici. Pitanje je samo koliko dugo će ona još izdržati.
