Uz krave i telad tu su i konji, svinje, proizvodnja sira, kušaonica i restoran Širok šor – sve nastalo iz očevog dječačkog sna o traktoru, a pretvoreno u obiteljski posao koji Marija vodi bez odustajanja. Njena mladost i energija stapaju se s tradicijom, a svaki osmijeh posjetitelja potvrđuje da se na selu živi i radi zajedno.
U slavonskom prostranstvu mjesta Vladislavci, gdje se polja protežu do horizonta a miris zemlje miješa s jutarnjim zvukovima stada, smještena je farma obitelji Kruljac. Dočekuje nas Marija – vedra i srdačna poput djeteta, a zapravo žena i majka koja sa samo 27 godina na svojim plećima nosi cijeli posao. Ovdje, gdje je njezin otac 2001. godine započeo priču, ona je danas nastavlja stvarati zajedno sa svoje dvoje djece. Već pri prvom susretu s Marijom osjeti se ta snaga tradicije i toplina domaćinstva – mirisi i ritam rada koji otkrivaju da se ovdje živi srcem.
Na imanju se nalazi oko 130 goveda, a tu su i konji, te svinje. Zvukovi životinja i ritam svakodnevnog rada stvaraju atmosferu slavonske simfonije. Svakodnevica je ispunjena stalnim ponavljanjem – jutarnji obilazak stada, mužnja, čišćenje, prerada mlijeka, pakiranje sira i priprema narudžbi. Sve se odvija gotovo pod dirigentskom palicom Marije, koja usklađuje ritam životinja, strojeva i ljudi u jednu skladnu cjelinu.
Iz tog skladnog ritma rađa se i proizvodnja – godišnje nastaje oko 500 tisuća litara mlijeka, a pola posla odrađuju roboti za mužnju i čišćenje, što je rezultat višegodišnjih ulaganja. Upravo ta ulaganja omogućila su da se obiteljsko gospodarstvo podigne na razinu suvremene farme, gdje tradicija i tehnologija rade zajedno.
U proizvodnom pogonu nastaje sir, a prije godinu i pol otvorili su izletište i kušaonicu sira s restoranom Širok šor – mjesto gdje se poljoprivreda pretvara u društveni doživljaj i gdje selo pokazuje da može biti jednako privlačno kao grad. Upravo tu Marija vidi priliku da obiteljska priča postane iskustvo za zajednicu.
Očev san i obiteljska vizija
A iza svega stoji očev san – dječačka želja za traktorom koja se pretvorila u životnu viziju i naslijeđe. Njegova odricanja i rad prenijeli su ljubav prema zemlji i životinjama na djecu, pa za Mariju odustajanje od farme nikada nije bilo opcija. „Najbolje godine dao je u taj posao“, prisjeća se, pamteći ispucane ruke i odricanja koja su oblikovala njihovo djetinjstvo. Upravo ta ljubav prema zemlji i životinjama prenesena je na nju i brata – od pojidbe telića do igre u štali, farma je bila prirodan dio njihova odrastanja.
Danas, kada ona vodi gospodarstvo, jasno je da je snagu pronašla u očevom naslijeđu – u njegovim žuljevitim rukama i upornosti koja je oblikovala njihovo djetinjstvo. Iza nje stoji san o traktoru, obiteljska žrtva i vizija koja se prenosi na novu generaciju. „Ovo sam ja, srcem i dušom“, kaže Marija.
Širok šor – ritam sela i ljudi
Posebno mjesto u toj viziji zauzima Širok šor. Iako u početku nije bila oduševljena idejom kušaonice, ubrzo je shvatila da upravo tu može dati nešto više zajednici. „Dolaze naši lokalni ljudi, popričaš s njima, vidiš i one koji su usamljeni. Treba im samo razgovor da osjete da nisu sami“, objašnjava.
Stoga za Mariju Širok šor nije samo restoran, nego prostor zajedništva i ruralnog razvoja – mjesto gdje se poljoprivreda spaja s gastronomijom i turizmom, a selo pokazuje da može biti jednako privlačno kao grad. “Ako nekome izmamimo osmijeh i pružimo malo druženja u ugodnom okruženju, meni je to najveće veselje“, kaže Marija. Jer u središtu svega, smatra, stoji zajedništvo: toplina obitelji, osmijeh posjetitelja i osjećaj da se na selu živi i radi zajedno. Upravo to zajedništvo daje smisao svakom jnjenom utarnjem obilasku stada i svakom siru koji nastane u njihovom pogonu.
Selo kao prostor budućnosti
Marijina želja je približiti farmu ljudima i djeci. Sve je više upita roditelja mogu li djeca vidjeti kravu, svinju ili ovcu, pa je njezina želja stvoriti mali zoološki vrt – mjesto gdje se poljoprivreda pretvara u doživljaj, a djeca upoznaju životinje koje polako nestaju iz njihova svakodnevnog života.
Jer za nju selo nije samo mjesto rada, nego prostor života, zajedništva i budućnosti. Vjeruje da će se mladi sve više vraćati ili ostajati, jer upravo ovdje mogu pronaći osjećaj pripadnosti i smisla. „Treba probati, jer ako ne probaš, poslije ćeš žaliti. Selo nije prošlost – ono je ritam koji nas oblikuje, korijen koji daje snagu i budućnost koju gradimo zajedno“, poručuje Marija.
